Sa svakim novim albumom stiče se dojam da Marinada ogoljuje minimalizam do srži koristeći sve primitivniji izraz. Figurativno rečeno, da je u pitanju likovna umjetnost, ovaj album bi se mogao napraviti ugljenom ili olovkom u crno-bijeloj varijatni. Ali bože moj, kakve su ovo fascinantne slike!!!

Glazba je toliko jednostavna da jednostavnija ne može biti. Nema niti jednog takta ritam mašine ili bubnjeva; zvuk je proizveden na synthu, električnoj i bas gitari uz korištenje vox-extended tehnike i višeglasja, a tekstovi su kao i na prethodnom albumu "Za svaki dan", na hrvatskom jeziku. Linije harmonija su gotovo linearne s kratkim melodijama koje se provlače kao mantre, pjevanje je veoma ugodno i slobodno se može konstatirati da je Marinada pronašla nevjerojatno jednostavnu glazbenu formulu koja je praktički raritet u svjetskim okvirima. Usudim se reći da ovakvu glazbu nitko ne radi, a ako bi se tek asocijativno mogla pronaći tek stilska paralela s nečime odranije poznatim, onda bi to mogao biti Coil + Suicide + Brian Eno u ambijentalnom i vrlo mirnom izdanju. Možda je još najlakše objasniti ovaj fenomen kroz prizmu Kraftwerk skladbe "Der spiegelsaal/ The hall of mirrors" sa albuma "Trans Europe Express". Konstrukcije se baziraju na jednoj jedinoj osnovnoj melodiji koja se ritmički valja kroz skladbe i svojim repeticijama pojačanim sitnim delayem i echom stvaraju psihodeličan ugođaj. Negdje su to synth melodije, negdje su gitarističke minijature, katkada sitni eksperiment ili efekt, a u pjesmi "Ultra" to je vokalna melodija popraćena kanonima. Najinteresantnije je da se Marinada uopće ne trudi razvijati nikakvu dodatnu konstrukciju; tek povremeno nadograde poneki ton 'viška' i sa takvim metodama grade jednostavne, ali fascinantne aranžmane.

Sukladno sa obrascima, i tekstovi su posve minimalistički, a baratajući sa vrlo malo stihova, izražavaju sjajno sročenu poetiku. Primjerice 'mislim da znam koliko sati ima dan, svejedno prolazi i nema vremena' ("Hajde"), 'onaj tko ne ide unatrag, ne ide unaprijed/ onaj tko zastavu nosi, nosi granice sna/ onaj tko ulazi u suton, izlazi u zoru/ onaj tko odlazi sa osmjehom, sigurno zna/ onaj tko gleda u tamu, ne vidi svjetlo/ onaj tko gleda u svjetlo ne vidi sjaj...' ("Bratstvo"), 'svi ti dani su tebi dani...' ("Na kraju procesije"), a u pjesmi "Magična" samo dvije i pol minute koriste spoken-word mantru 'magična riječ'.

Prekrasno.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/02/2011