Marinada po prvi puta na vinilu. Bilo je i vrijeme nakon 13 cd-ova objavljenih za Slušaj najglasnije i hrpe pjesama od kojih ne znaš koja je bolja. Tako je i ovaj put mada je izbor sužen na samo 3 skladbe koje vjerno prenose sve pozitivne atribute poetike i jednostavnog elektronskog minimalizma.



Toliko puta sam nahvalio njihove radove da mi se nakon jedno 7-8-9-10 albuma već počelo činiti da sam jedino piskaralo koje ih u stopu prati, te da će poput mnogih sjajnih autora koji objavljuju za Slušaj najglasnije ostati vječita nepoznanica širem auditoriju. Kad tamo, mic po mic, nakon 6-7 godina rada, počela ih je otkrivati i eminentna domaća kritika koja je ovaj singl/EP popratila s hvalospjevima. Ajde-de, zaslužili su i Bogu hvala što se kao bend nisu rasturili, već su uporni, strpljivi i marljivi najavljujući još sijaset novih izdanja koja su snimljena ali još nisu objavljena.

Ovdje se radi o prepoznatljivom 'maRIniranom' synth-popu kojeg nosi naslovni plesni remiks potpisan od strane Owerty (?) s vozećim tempom ritam mašine. To je prva istinska komercijalna pjesma kakvu su redovito izbjegavali, no da ne bi bila samo sa čistim mainstream referencama, pobrinuli su se meštri na synthovima (a vjerojatno i remikser) sa čudesnim egzibicijama. Preostale dvije "Hrabre riječi" i "Nasilju je kraj" su vrlo kratke laganice bez ritam mašine s tipičnom Alvirovom lirikom koja jednostavnim riječima i suptilnim tonom zbori o dostojanstvenoj vjeri u ljubav.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/12/2012