Huh! Ovaj puta me Marinada malo 'zafrknula'. Skoro sam pao na jako zgodan štos. Ma ne skoro, nego i jesam. A to će se svakome desiti tko nabavi originalni audio cd i ide ga konvertirati u mp3 da ga može slušati na walkman playeru ili da si ga pohrani čisto kao mp3-icu. Što se dešava?

Lijepo otvorite omotnicu cd-a i unutra su poredani naslovi pjesama, doduše neki malo s neobičnim grafičkim dizajnom poput refleksije iz ogledala i onda ih tim redosljedom upišete, kako drugačije. Pa ih idete slušati, te sve naoko krasno počinje: prva pjesma "Mornar" krene stihovima 'ona je mornar i kapetan', druga "Pjesma života" sa 'život je sastavljen od priča' i tako se ufurate slušajući Alvirove stihove sve dok malo pozornije ne obratite pažnju da ček, ček… te pjesme uopće ne odgovaraju izvorniku. Ja sam gotovo došao do konca albuma niti ne sluteći ovaj jako zanimljiv strateški potez da je na toj omotnici redosljed pjesama obrnut, odnosno treba ga iščitavati odozdo prema gore, a to odmah povlači za sobom i kompletan koncept koji se tek tada uočava. Na poleđini omota piše 'teret' s istim palindromskim dizajnom kao i 'melem', odnosno čitajući te dvije riječi s desna na lijevo dobiva se isto značenje, a shodno tome i same teme su utkane tako da se praktički mogu tumačiti obrnuto od redosljeda. Da ne zakompliciram, pravilan poredak pjesama je naveden ispod recenzije, dakle "Mornar" je zadnja, a "Brod" ustvari prva pjesma, te se one sudaraju u centralnoj temi "Teret" na sredini albuma, a i sama glazba je minimalistički uređena da praktički dobiva vrlo sličan efekt: početak i finiš svake pjesme je gotovo palindromski s epicentrom u samoj središnjici. No, nije mi se dalo eksperimentirati da tu činjenicu i potvrdim okretavši svaku pjesmu slušajući je od kraja prema početku što naravno ne bi išlo u 'dlaku', ali i ta vjerojatnost same infrastrukture nije isključena. Zvuk i stil su za razliku od prethodnog albuma "U međuvremenu" ovog puta ponovno elektronski s tek ponešto gitare, naglasak je na fino ugođenom IEM (intelligence electronic music) koji i nije nužno plesnog tempa već psihodeličnog dekora s mnogo staccata u melodičnim progresijama kristalne čistoće poput predložaka laganijih tema Kraftwerk iz vremena "Trans Europe Express" i "The Man Machine", pa i "Radio Activity". Oni kojima su se urezale u pamćenje "The hall of mirrors", "Franz Schubert", "Spacelab" ili "Neon lights", pronaći će ovdje podosta sličnih performansa u naslovima "Kolo", "365", "Istina", te spomenutim "Teret" i "Pjesma života". Novina u stilizaciji proteže se u najkraćoj "Gravitacija" (samo 2 minute) koja umnogome asocira na eksperimentalni post-punk The Pop Group kada su bili potpuno smireni, a to je bilo vrlo rijetko u onom najznačajnijem periodu 1978-81, dakako insinuacija su dva povratnička im albuma "Citizen Zombie" (2015) i "Honeymoon on Mars" (2016), no ima u tome i ponešto onog psihodeličnog duha Električnog Orgazma "Lišće prekriva Lisabon". I sam Alvir se okušava u znatno drugačijim vokaliziranjima poput rafalno-linearnog repanja koje se još tu i tamo na albumu pojavljuje poput brzih brojalica u ponekim stihovima. Također valja spomenuti laganu "Pozdravi" koja dođe nešto poput kombinacije balada Yazoo s primjesama kolaboracije Ryuichi Sakamota i David Sylviana; ovdje se radi o vrlo lijepoj elektronskoj pop elegiji što ima dobre šanse za evergreen, dok se u drugom dijelu albuma raspliće lirska fabula ukoliko još niste ukapirali ovaj palindromski potez.

"Zagonetke" odvrće problem: 'kamo sreće da se otkriju sve tajne/ zagonetke sve bi bile riješene, čak i štoviše…', te dovlači taj obrnuto proporcionalni slijed u kružni tok fabule gdje se otkriva činjenično stanje da je riječ o dramatizaciji emocija jednog mornara što voli svoj brod i ljubljenu. Predugo je na pučini, mašta i zamišlja, vraća se u luku, sviđa mu se sve što susreće, obožava jednostavne stvari, sitnice ga čine sretnim, ali ubrzo uviđa da i nije sve tako idealno na kopnu kako mu se čini, jer ona je ipak i 'mornar i kapetan i pramac i krma i napuhano jedro i mali od palube i stari morski vuk', a 'nakon 12 godina konačno izlaze iz zaljeva na otvoreno more gdje je otvoreno sve'. Mornar je u luci, brod je daleko, tanka crta na horizontu, modra brazda dijeli svijet na pola, poštar predaje mornaru pismo… Uglavnom, vrlo tužna emotivna storija s bogato inteligentnom poetskom dramatizacijom gdje su stihovi i Alvirova intonacija najvažniji segment ove sofisticirane poeme utkane u životopisne prizore po kojima bi se komotno mogao snimiti i jedan jako dobar film koji uključuje i društvenu frustraciju, nelagodu neintervencionističkim stranama života kada se čini da je odlazak u nove putešestvije jedini izlaz na tu otvorenu pučinu od koje se nikad ne može sa sigurnošću predvidjeti što se na njoj nalazi.

U čitavoj dosadašnjoj karijeri Marinada, odnosno Alvir, nemaju ovako sofisticirano ukrašeno ostvarenje koje istovremeno paradoksno zbunjuje, a i očarava. Svijet su svoj za sebe na našoj maleckoj underground sceni: ne priznaju ih oni koji bi ih 's putrom na glavi' trebali prepoznati. Možda čak još uvijek niti ne znaju za njih kakva umjetnička čudesa rade, a ako je tako, onda je to jako žalosno od medija koje ne pratim već jako dugo. Umjetnost je jedno, a medij i konzumerizam sasvim drugo. Ovo je umjetnost koja s hrvatskim marketinški usijanim glavama nema ama baš nikakve veze. Hipotetski rečeno, da su i u prilici poslušati ovaj materijal, čisto sumnjam da bi išta shvatili u kome smjeru i koliko daleko je otišla Marinada koju bi sasvim lako po imenu zamjenili sa Severina, Kristina, Tina, Valentina, Jelena, Danijela… Možda se one i nalaze u ovoj cijeloj mornarskoj priči s kopna na pučinu.

"Zakon":

'Od pustog izobilja prepuštanja punini
Značajnog davanja praznini
Tapkamo na svjetlu
Plešemo u mraku
Uz pomoć trampolina
Lebdimo u zraku
Sa mjesečevim mijenama smo
U divljem nezakonitom braku
Jer ljubav je zakon
Jer ljubav je zakon

U potpunoj demontaži očekivanih želja
Otpuštanja tuge i veselja
U nikad uprizoren životni komad
Pratimo priču još odonomad
Kada smo prestali dijeliti
Snove i jave
Krive i prave
Bolesne zdrave
Propast od slave
Pokude pohvale
Te usto zbrajali zbrajali i učili
Da ljubav je zakon
Da ljubav je zakon

Od teksta u kontekstu zadanih riječi
Gradimo priču koja nas liječi
Uranjamo u svijet stvarni
Bez repetiranja svakodnevnih radnji
Igramo igre bez granica
Putujemo zemljom usputnih stanica
Upoznamo što ne spoznamo
Što uspijemo prepoznamo
Usađujemo poljupce
Dublje dublje duboko
I nanovo učimo stubokom
Da ljubav je zakon
Ljubav je zakon
Da
Ljubav je zakon'

Naslovi: 1.Brod, 2.Kolo, 3.Gravitacija, 4.365, 5.Istina, 6.Pozdravi, 7.Teret, 8.Zagonetke, 9.Zakon, 10.Melem, 11.Pjesma života, 12.Mornar

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 19/09/2017