Četvrti u seriji albuma iz 2021. godine zaokružuje artističku kvartologiju posebnosti. Dok su prethodna tri plijenila prijatnim bizarnim eskapadama s dječjim/ roditeljskim pjesmama ("Barbajol", "Plešem na tati") i nijemom vox-extended tehnikom ("Hladno prešano"), ovaj je kontekstualiziran isključivo kroz instrumentalizaciju bez ijednog stiha i vokala kao zasluženi odmor od roditeljskih briga i obaveza s oduškom poput penzionera, ajde, brižnog kućedomaćina što je potomcima osigurao egzistenciju otisnuvši se barem brodicom na pučinu privremeno ostavivši svakodnevni stres kojeg ionako nevoljko dijeli s ukućanima.
Taj produljeni odmor evidentan je i u duljini albuma - iznosi punih sat vremena (prethodni su dosezali do pola sata, kako koji) gdje se mahom sve ostavlja postrance na uštrb relaksacije junaka u postizanju fizičkog i psihičkog spokojstva, a shodno tome ide i priloženi stilski rakurs sagrađen od uobičajenog minimalističkog rada synthova s ponešto opskurnih ritmičkih udaraca, no neki poziv na đusku ne treba očekivati izuzev ako se komadi "Savršen", "Zemaljski", "Renesansa", "Izlaz iz zaljeva", "Treća" i "Napredak" mogu uopće smjestiti pod terminom IDM, a kao takvi su netipični u svojoj prepoznatljivoj neprohodnosti do plesnog podija.
Glavnina od čak 16 kompozicija tvori sitan, ali uočljiv odmak ka zreloj indietronici što sve više u Marinadinom slučaju pokazuje elemente suvremene minimalističke klasične glazbe s post-techno/ post-electro aditivima u kojima nema zaprške s gromko izraženim ritmičkim štropotima već sa chill-out referencama i bezbrižnim ambijentalnim dekorom redovito iscrtanim melodičnim stacatima križanim međuigrama i nadogradnjama varirajući bojama i temperaturama od vrlo toplih i jarkih poput tema "Vrh", prozračnosti najduljih "Mjera" i "Dom" (svaka po 6 minuta) koje je laički vrlo lako moguće zamijeniti usporedbama s nekim Vangelisovim radovima, pa "Utorak" nalik Kraftwerk-ovskim ambijentalijama albuma "Trans Europe Express" ili onih rashlađujućih smještenih u tamnijim i osjenčanim dezenima lagane početne fuge "Uvod" izvedene poput sintetičkog gudačkog kvarteta (vrlo slično je koncipirana "Direkt" sa psihodeličnim staccato reverbom), pa opuštajuće "Zanos" i dinamičkog drajvinga "Dobra volja", a ima i tema u kojoj se svjetlo i tama unakrsno prelamaju u raspoloženju i odnosima kontrasta ("Junaci").
Gotovo svaka tema je minijaturno simfonijsko remek-djelce uglavnom smješteno u vrlo sličan šablon koji obavezno ima progres pletenja dramatike i dinamike osnovnog lajt-motiva s promjenjivim varijablama, no nikako tim repetativnim načinom ne stvaraju monotoniju predvidljivosti. Mijenjaju se koloriti, spektrovi, temperature, geometrijski prostori i dimenzije šetajući fizikalnim opsezima i gabaritima ne zapostavljajući emotivnost i usredotočenost na fikciju i fakciju što sve skupa idealno odgovara jednom soundtracku za ono malo vremena svrsishodnog odmora bilo kad i bilo gdje.