Znate sve. Da je Marinada nepredvidljiv bend. Nije ih bilo dvije godine i onda su 2023. izbacili čak 3 albuma. Ovaj 34. po redu se može skinuti OVDJE: www.discogs.com/release/27126033-Marinada-Nanovo kao i svi prethodni.

Pred desetak godina su mi rekli da su njihovi albumi ustvari kompilacije, no to je bilo tada, a od onda su se stvari mic po mic odvijale u kojekakvim smjerovima koje sam poprilično detaljno komentirao u recenzijama. Svakako se moram pohvaliti da Terapija.net jedina ima recenzije svih njihovih albuma i takoreći ih znade i poznaje u dušu i suštinu od samih početaka kada mi je jednom davno, biti će uskoro i 2 decenije rekao Zdena Franjić 'imam jedan bend kaj zvuči ko, tebi omiljen Suicide, to moraš obavezno poslušati, to je baš za tebe'. Odonda nije prestala moja konekcija s Marin Alvirom i ekipom koja je isporučivala sve same bisere, ispočetka različite, a onda isključivo elektronske. Uostalom, 10 albuma je dobilo najvišlju moguću ocjenu 10/10, a mislim da ih toliko nema niti čudotvorni fant Matej Krajnc. Zbilja, nisam brojio... Ima mnogo toga ovdje na ovih 25 minuta što nas vraća u prošlost i obzore poput armagedonskog dana kada se svode računi i promatraju, odvagivaju, preslaguju i vrednuju svi naši dosadašnji radovi, dobrota i naneseno zlo, odmjeravaju postoci količina, nijanse, takoreći, ono tik pred smrću kada ti čitav život proleti u sekundi da postaneš potpuno svijestan svojih grešaka, grijehova i omaški, jer dobrih stvari koje si učinio nije bilo toliko. Rezime se svodi na božju empatiju i procjenu koliko su tvoje dobre radnje poništile one loše, koliko je tvoje iskupljenje vrijedno, a njegov sud je prirodan slijed života tvojeg duha nakon smrti i sigurno nije reguliran katastrofalnim subjektivnim procjenama poput profesora na fakultetima koji za prolaz traže najmanje 85% točnih odgovora.

Priča ovog albuma je pomalo gruba, ali istinita zadirući u tvrde socio-političke i društvene teme uz jedan osnovan lajt-motiv: naglašen elektronski melodičan synth bas praktički bez pratećih ritmova kao što je to bilo na prethodniku "Nalik na nalik" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32967 gdje su bas pedala i doboš imali glavnu funkciju. I odmah se otvara s naslovnom "Nanovo" o rođenju, veselju, tuzi, održavanju života, o onome što nas čini karakterima kakvi jesmo, svaki ponaosob uranjavši u izrazito političku "Promjena fronte" s metaforičkim sloganima svjetonazora, između ostalih 'kontrasti ne postoje', privredno-egzistencijalna "Revitalizacija grada" dođe kao trubadurska kritika gradskoj vlasti, lokalnim drmatorima, a bome i cjelokupnoj ergeli s Markovog trga: mogu si zamisliti ovaj bend da tamo odsviraju proklamatski session na dva syntha i laptopu s gordim parolama zatomljenih demokratskih sloboda, a što je interesantno, Alvir nigdje ne pokazuje simpatije niti za jednu političku opciju, već se upušta u oportunističku anarhiju da vlast i država imaju, karikirano rečeno, onu funkciju čobana s ovcama. Točnije, jedan od prvih anarhista je bio Isus Krist, rimski senat ga uopće nije prepoznao misleći da je ludo nepopravljivi sanjar, a vidi paradoksa, njegovo učenje je učvršćeno i priznato baš upravo u Vatikanu. Šteta da ovaj album nema niti jedan link na youtube, evo recimo "Samo u snovima" je široka apstrakcija za razmatranje, hm, isprva se čini da je riječ baš upravo o Kristu, međutim, nisam siguran na što aludira kompletan tekst, samo da spomenem 'takvi su nedavno nastanjivali svijet samo u snovima/ takvi su još nedavno bili daleko 100 svjetlosnih godina/ sada su tu/ prečicom kao u staroj priči, kocka je bačena/ ...na kocki je šestica/ ...sada stara su pravila, nova igra je počela/ na kocki je šestica bez soli i šećera', a to je ovdje najzanimljivije za dugosežnu analizu ovih poetskih metafora. U jednom od brojnih interviewa s grupom Boa, gitarist Slavko Remenarić mi je rekao da je kultni hit "Milion" napisao još kao adolescent kada nisu imali prvu ploču, neko im je obećao lovu za svirku, pa zdimio i nestao, prevario ih je, a kako je on tada počeo studirati pravo, ubacio je u liriku ljude u odjelu, spretnu braću lakih ruka i brzih nogu, ugovore mračnog lica i nož u leđa dok zrakom lebde milioni novaca koje ne možeš uhvatiti. Marin se, čini mi se pozabavio nekim sličnim scenarijem, no kažem, nisam najsigurniji, ali ima impresivan artistički koncept. Možda o došljacima s Istoka, ali onda se u tom slučaju ova pjesma pretvara u neo-nacizam i rasizam... ne znam. "Stižu popusti" je još jedna socio-politička, dark-wave tema u euhauristijskom izrazu onako kako bi velečasni trebao održati propovjed na svetoj misi: zamislite da crkvene orgulje zamjeni synth i laptop, te dobijete ovo veličanstvo konstruktivne poetske kritike, Alvir u haljini na oltaru ispija kalež misnog vina (znate kak' je ukusno i dobro, slatko? bio sam ministrant 10 godina), a Marko Čavrak, Robert Merlak i Saša Matić u odorama ministranata. Ovakva propovjed ima veliku moć.

Sve su pjesme uobičajeno kratke, maksimalno do 3 minute i nešto stino, a najkraća "To sa paljenjem" je psihodelično poigravanje iščekivanja s đavolom i njegovim lukavim, primamljivim magnetima da pakao nije toliko vruć 'smanji vatru, održavaj plamen/ ... život, smrt uvijek pali/ ...a drobljenje ostaje između/ ...sve ono što postaje, već postoji', jednostavno, kaj ne? Ovako niti Alan Vega i Martin Rev nisu uspjeli napraviti mada su u nekim kompozicijama bili nadomak ovog minimalističkog kurioziteta od kompletnog albuma. "Jednokratna upotreba" djelomice poziva na Stari zavjet, a kako album odmiče prema kraju ("Duhovi" i "Suton"), ovdje ama baš ništa nema što glazbeno i stilski asocira na neku svijetsku electro-žvaku.

Komična je završnica "Zvjezdano nebo" bez Alvirovog vokala, a nemam pojma tko je ovdje uskočio s komedijaškom spoken-word/ cloud-rap pričom. Sve skupa ponovno minimalistički s ogoljenim zvukom za slobodna razmatranja u višesmjernim relacijama.

Naslovi: 1.Nanovo, 2.Promjena fronte, 3.Revitalizacija grada, 4.Samo u snovima, 5.Stižu popusti, 6.To sa paljenjem, 7.Jednokratna upotreba, 8.Duhovi, 9.Suton, 10.Zvjezdano nebo

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/03/2024