Evo jednog raritetnog materijala prvotno realiziranog sredinom 1999. na audio kaseti u samo 10 primjeraka. Bio je godinama zagubljen i uopće se nije vodio u njihovoj diskografiji, a onda se pronašla originalna kaseta i uz pomoć AI programa je remasterirana i digitalizirana. Tada je uz MiKKu na gitari, vokalu i elektronici bend činio samo Robert Sabadoš (također elektronika), te je svakako zanimljivo poslušati što su radili i napravili na ovih pola sata koji su prvi puta predstavljeni u radio emisiji "Situacija 021" 2000. godine. Bila je to faza istraživanja i eksperimentiranja sa žanrovima, takoreći prvi koraci u ozbiljnije kreacije jer su prije toga imali brdo kojekakvih snimaka kasnije sabranih na kompilaciji "219 Demos 1997-2002" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=10148 (2010). No, za razliku od tog kaotičnog kolaža sa čak 39 brojeva, ovdje se već može osjetiti dašak cjeline, da ne kažem konceptualnog pristupa mada MiKKa ima averziju prema tom terminu smatrajući ga umjetničkom pretencioznošću.

Full LP:



Cjelina je zaokružena uvodom i izvodom s dva instrumentalna kratka komada, naravno "Intro" i "Outro", a ono što se nalazi između jest snažan polugabber "FlyHigh" otpjevan na Zulu jeziku s moćnim gitarskim black/death/thrash rešetanjima između Sepulture, ondašnjeg Dimmu Borgir i Napalm Death, te techno-space elementima kojima se pokazuje kompleksnost tadašnjeg crossovera, a najzanimljiviji je MiKKin vokal koji je već tada bio opak, pa kraća "Sad mistake" sa šusom big-beata The Prodigy koji su mu bili veliki uzori, a osjeti se i dio Ministry hardcore elana "Jesus built my hotrod". Već tada su kao klinci od 17 godina znali vrlo dobro programirati i skladati beatove na ritam mašini, pa se tako ovdje nalazi dark industrial-dance "Rewind Ur life" kojeg se često može naći na tim ranijim snimcima u drugačijim oblicima, a ovaj se doima najčvršćim uz naredni "Frustrated spiders", a još jedna zanimljivost jest da je MiKKa kroz čitav tijek albuma svirao opasno nazubljene gitarske riffove, te se vokalno neprestano razmetao punk-metal growlovima i repanjem.

"Toy maker" je u određenu ruku prethodnica čuvene "God of FM stereo" sa četvrtog albuma "DreDDup" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=10485 (2011), samo jasno, to nije niti izdaleka toliko dotjerano, a niti ne valja očekivati od adolescenata iz 2. razreda srednje škole što pokušavaju biti mračni demoni nafurani na Marilyn Manson furku i k tome ostaviti dojam odraslih mužjaka. Ali, kad se ne zna što stoji iza ovog, uistinu se može steći taj utisak. Onda, čisto sumnjam da je MiKKa u to vrijeme znao za Suicide: prvih minutu "ScissoRed Roots" neodoljivo asocira na onaj atmosferičan electro minimalizam primitivnog syntha Martin Reva s prvog albuma njujorških avangardista da bi se tu onda ubacio The Prodigy big-beat s ponešto funka i nu-metala, a baš mi moja draga čuvši ovo rekla da je na nešto podsjeća. Jasno, na The Prodigy koje smo pomalo već i zaboravili koliko su kreativan i inovantan bend bili svojevremeno, baš u to doba.

Ovdje je svakako najpoznatija pjesma "Got 2 got 2 get (ver.1)" što se u drugačijoj verziji našla na prvom zvaničnom albumu "Mr. Borndeads Feast" (2004) kojeg neki fanovi drže najboljim u njihovom opusu, a sad, ide li se uspoređivati, naravno da je varijanta s albuma daleko sređenija: kompresirana je u nepune 4 minute (ova demo iznosi 5 minuta), riffovi su ostali isti, odstranjenii su početni samplovi, no danas mi se nekako čini da je ova rana varijanta daleko bolje pristajala kao spoj The Young Gods za koje tada još nisu znali s pretjeranom The Prodigy vokalizacijom i zbrkanim d'n'b floskulama, ali brate, gitare su metalski riffovi, a psihodeličan dekor vrlo dobar uron u progressive, mada opet, čisto sumnjam da su tada popušili svoj prvi joint i isprobali bilo kakvu drogu osim zataškane pijanke za koju matorci nisu smjeli znati. MiKKi tada možda nitko nije rekao da odlično svira gitaru, možda to nitko nije niti primjetio jer su vjerojatno bili prenapredni svojim vršnjacima što su možda stidljivo ulazili u brutalniji dio alternativnog rocka jer, ne zaboravimo što je Srbiju koja je još uvijek bila Jugoslavija snašlo u tom vremenu zbog Miloševića. Na koncu, tu je završna laganica "Mr. Claw" s dub efektima acid/ gothic post-punka u obilatom reverbu bržeg trip-hop stila i prosto je nevjerojatno da su dva klinca od 17 godina uspjeli napraviti ovakav uzbudljiv i sadržajan materijal.

Pokušajmo pronaći djecu da sviraju svoje originalne autorske pjesme u kurentnom izrazu rocka, alternative, eksperimenta i slobode izražavanja. Sve teže ih je naći. "Zog Tag" je pokazatelj kako pubertetlije mogu napraviti odličan materijal.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/04/2024

PS: na bandcamp stranici stoji: Ne očekujte puno, bili smo klinci od 17 godina i bili smo zaljubljeni u žanrovske stvari.