Malo je teško za povjerovati da su ovih 60 minuta napravila dva dečka koja jedva da su zajedno imala 30 godina. MiKKa je 1997. imao 15, a Robert 17 kada je ovaj zapis nastao, zabilježen na audio kasetu i praktički se do današnjih dana nije spominjao u katalogu dreDDup. Evo, dobio sam tu kasetu i mogu otprve reći da sam bio u početku veliki skeptik: neki momenti zvuče fantastično s obzirom da su je napravila dva klinca, jebate, a djeluju urnebesno žestoko, kao da su je potpisali iskusni muzičari od barem 10 godina karijere. Možda baš u tome i jeste glavna caka klinaca koje ne prepoznaje kritika, a vjerojatno se niti oni tada nisu htjeli zamarati s mišljenjem stručnjaka, a ako su i dobili poneki feedback, sasvim sigurno im nije bio po volji jer sumnjam da je netko u bližoj okolici imao afinitet prema njihovom egzibicionizmu. Kroz dugačku diskografsku prošlost, bend je s vremena na vrijeme imao nenadanih izdavačkih poduhvata vraćajući se na doba prije službenog debija "Mr. Borndeads Feast" iz 2004. kojeg rani fanovi i znalci smatraju krucijalnim, pa čak i ponajboljim ostvarenjem. Tako su uz dva reizdanja starih demo materijala osvanula i dva zapisa koji su u sebi imala nazivnik brojke 219 - prvo EP "Transfusion 219" (2001), a onda devet godina kasnije "219 Demos 1997-2002" (2010). Sada se ta brojka ponovno spominje po treći puta na ovome nosaču zvuka izdanom ponovno u obliku audio kasete koja je kao takva realizirana po prvi puta 1999., ali se do sada nije spominjala u njihovom opusu, odnosno, ja za nju nisam znao koliko god da sam pomno pratio sve njihove radove.



Kaseta, vrlo slično spomenutom reizdanju "219 Demos 1997-2002" ima 30 kompozicija (tamo su bile čak 32) podijeljenih na 14 s A, i 16 s B strane, a u njih 5 im gostuju Sarah (dogals), Shomy i Ivchuga (vokali), MC Sanya (prateći vokal), te Dyogen (bas), no to ništa ne umanjuje ili poboljšava kompletnu armaturu, čak bi se reklo i nezamjetno. Otprve se šibaju dvije urnebesne brzače "Roots of them" i "40 times" otvarajući stilski fazon daleko više blizak instrumentalima bez nekih određenih lirskih dijapazona, a takav pristup je tokom čitavog materijala, no ovdje je kreativnost neosporno iznenađujuća kakva se nije mogla čuti na svim dosadašnjim reizdanjima i tim starim, ranim radovima. Posložena programirana plesna ritmika između big beata s natruhama junglea, a i tada nadolazećeg d'n'b, svakako da će uz strastveno uređene elektronske kolorite, bas linije i posvemašan acid ugođaj onih izleta Psychic TV s konca 80-ih i početka 90-ih najviše asocirati na The Prodigy ukršten s The Young Gods. Kao da je nastalo tek u ovim vremenima treće dekade 21. stoljeća, a ne prije punih 20 godina. Nevjerojatnih 10 minuta nakon kojih dolazi niz kratkih svaštara od kojih neke iznose svega nekoliko sekundi u obliku skitova (lavež psa, iskrivljena govorna manipulacija, ritmički isječci, smijeh…), dok su dulje teme od cirka dvije do 4 minute kohezija svega i svačega poput raznobojnih kolaža 'stani-kreni' ritmova ("A girl with…"), mračnih psihodeličnih vrludanja nalik eksperimentima Cabaret Voltaire ("Hatred will destroy U"), techno/trance gabbera ("The secret of the Graal"), gitarskih noise-jungle razvalina a'la Atari Teenage Riot ("Digital dreams"), a ima bome i kompleksnih pokušaja na post-techno manir ("Forgivness is necessary").

Druga strana počinje najduljom "Stop rew play" (5 i pol minuta) izranjajući iz atmosferičnih pasaža u koloplet čudno figurirane isprekidane ritmike, no održava se koegzistentna aranžmanska infrastruktura. Velika većina ostatka kompozicija je živi kaos hip-hopa ("Serbian style"), funka ("Plastix groundz returned"), nabrušenog noise-industriala (moćan groove "Bayonet"), te mnogobrojnih jungle izvedenica podebljanim kojekakvim izbojcima, nakićenim detaljima, ponajviše eksperimentalnim izletima u čisti slobodni egzibicionizam neopterećen žanrovskim pravilima o sukladno balansiranim gabaritima izražavajući tu mladenačku prpošnost i odvažnost da ništa ne treba biti podložno utjecajima i nekakvim pristranostima. Onako, kraće rečeno, bez adekvatnog reda vožnje s brojnim idejama kuda bi se kreativnost mogla usmjeriti tragajući osobeni autorski identitet. Mnogo toga se na kasnijim radovima odrazilo baš upravo u takvom temeljnom pristupu izbjegavajući linearnost, predvidljivost, a pogotovo minimalističke konture dočaravajući istovremeno i duhovitost i lucidnost, a i bogati spektar nepredvidljivosti.

Jeste, u mnogim trenucima je ovo vrlo naporno za slušanje kao da se neprekidno u tekući program ubacuju reklame, jinglovi i breakovi jer u principu ovo jest tako i napravljeno bez koncepta, fabule, libreta, uvoda, izvoda, muzičkih intermezza, lajt-motiva i inih dijelova koji jedan rad čine globalnom konstrukcijom, ali tada to ove mlade dečke ni malo nije tangiralo.

Naslovi A strana: 1.Roots of them, 2.40 times, 3.Sweet sixtteen, 4.Sarah, 5.A girl with the…, 6.Paug, 7.Hatred will destroy U, 8.The secret of the Graal, 9.Wiggy Giggy, 10.Digital dreams, 11.Ua ritam, 12.No hands man, 13.Forgivness is necessary, 14.Bash tu

Naslovi B strana: 1.Stop rew play, 2.Step in step out, 3.How I killed my teddy bear (short version), 4.Serbian style, 5.Plastix groundz returned, 6.Bayonet, 7.LepTier, 8.Leperchaun way, 9.Now here is the snot, 10.Maniac, 11.Problematic memories, 12.Human, 13.The sun, 14.LP hitt, 15.Hellraiser (remix), 16.Found myself in vains of a virgin

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 21/06/2021