Nisu prošle niti dvije sedmice, a evo, MiKKa je ponovno iznenadio s novim arhivskim snimcima dreDDup koji datiraju s konca 2003., a biti će ih još. Naime, to je bilo ono eksperimentalno razdoblje benda koji se tražio u izrazu, vjerojatno nije imao možda niti adekvatan feedback u tome što se stvaralo, ali ovaj materijal ponovno pokazuje fantastičan siže da je mladost oslobođena pritisaka i da se samo u artističkom aspektu oslobađa. Ovdje je riječ o spoken-word poemama velikog Charles Bukowskog (1920-1994) koje je preveo Flavio Rigonat, a odrecitirao upravo sam Inquisitor, odnosno MiKKa naknadno dodavši svoj glas 2024., ali kao ovakav zvučni temelj datira 2 dekade ranije. Zvuk je možda daleko pristupačniji za kasniji projekt MRT, utjelovljen je u dark ambient stilu, nimalo daleko od kombinacije Brian Eno/ Coil, ovdje ima i gitarskih i synth linija, a i dosta konkretne glazbe (šumovi, eksterijerni zvukovi, eksperimentalnost, soundscape/ soundtracks motivi...) u laganim padobranskim naletima poprilično brzog drone kolaža s kratkim sličicama od sveukupno 16 minuta, te se čitav EP svodi na artističku književnu večer gdje MiKKa sriče odabranu, vrlo pristojnu, ali, narafski buntovnu poeziju Bukowskoga.

Usredotočimo li se više na poetiku, nego li na zvuk koji, usput, da stoji sam po sebi kao instrumentalna kolekcija i ne bi imao adekvatan učinak, ovdje je izvučena iz Bukowskog ona egzistencijalna srž socijalizacije mladog, prognanog Nijemca u veeeeeliku Ameriku u vrijeme Hitlera, takoreći balavca, ajde, pubertetlije i post-adolescenta koji je kasnije napisao ogroman katalog, a MiKKa je ovdje izvukao vrlo simptomatičnu esenciju izbjeglice koja komentira moderni svijet, uzmimo tamo nakon 2. svjetskog rata, istom kao što će svi ovi novopridošli došljaci s istoka poetski komentirati naš Balkan.

Autorski pristup je odličan, dokumentarističan i potpuno uvjerljiv. Samo treba pustiti ovaj free download link dreddup.bandcamp.com/album/mirror-mirror-ep-2003 i slušati o čemu je tada mladi beatnik razmišljao, a nije bilo ama baš ništa razvratno ili pogibeljno. K tome, mnogi će teško poistovjetiti onaj opaki vokal MiKKE s ovim 'talking head', teatralno uglađenim glasom jer je kompletan performans upravo namijenjen radio-drami, po meni mnogo bolje od svih onih izvještačenih komada Rade Šerbedžije, a bome da vam ne pričam o svačemu što sam kao dijete slušao na radiju jer su moji starci i familija toliko bili škrti da niti TV nisam imao pa sam samo poskrivečki slušao radio u 70-im i s početka 80-ih. A TV sam išao gledati kod susjeda, recimo TV seriju "Sandokan". Edo Žuđelović odmah za ovakav album daje najvišlju ocjenu.

Naslovi: 1.The long riders (Smiraj), 2.Sorro Sorro (50 centi kilo), 3.Silentio (Beda), 4.Final frontier (Bez snova), 5.Empty wall, 6.Mirror Mirror (Ne svraćajte), 7.Collapsed heart (Ostaci), 8.Sorro Sorro (instrumental), 9.The long riders (instrumental)

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 20/06/2024