Izgleda da je MiKKa odlučio da nam svaki mjesec podari nešto nepoznato iz ranog kataloga dreDDup. Ovo je već treće takvo izdanje koje seže još u prošlo stoljeće kada su bili srednjoškolci i obilato eksperimentirali po žanrovima.

Ovdje je ponovno prosto nevjerojatno da se uz sva ona ranija izdanja, ako posmotrimo kataloški popis benda iz cirka 2010. kada su se navodila samo 3 službena albuma uz jedan remiksirani (Nine Inch Nails) i dva neočekivana reizdanja demo materijala za koja sam, usput skoro čitavu dekadu smatrao da je to sve iz najranijeg perioda, međutim, to su bile samo mrvice; elem bomba od iznenađenja se nastavlja i za sada se ne namjerava zaustaviti. Kako ga prilično dobro poznajem u profesionalnom, a i privatnom prijateljskom aspektu, moje iznenađenje jest utoliko veće: ovdje su sakupljeni snimci nastali između 1997. i 1999. godine kada je s Robertom Sabadošem mlatio techno (!) objavivši ga na samo 5 audio kaseta. Baš me zanima tko ima te trake, jednog dana bi mogle doseći dobru tržišnu cijenu... Radi se o sjajnom, nevjerojatnom materijalu od 26 minuta kojeg su tko zna kako sklepali na primitivan PC program koristeći synth, a više nego očito, bili su ljubitelji rave trenda. Možda kraći uvodnik "Trash" nije baš i najadekvatniji zbog jednostavnog minimalističkog pristupa baratanja učestale bas pedale u tromom tempu s malo ambijentalnih uzoraka, uzmimo nešto poput Detroit techna s trance dinamikom, ali je zato naredni "Have you smiled (when I divided into sun and died)" prva rasturačina nalik na masne Leftfield basove sa sjajnim psycho drajvnigom u podizačici što tjera ples na noge. Ovo je svakako hitčina i preporuka za techno DJ-e!



"Left" od samo 3 minute nakratko ulazi u one poznate sheme belgijskog Bonzai Records koji je baš u to vrijeme imao najveće dosege, a kad bih išao tražiti što sve u 90-im nisu objavili, nimalo se ne bih čudio da se ova stvar pronašla na nekoj od njihovih brojnih kompilacija jer je Willem Voet baš tada tumarao po ex-Yu i sakupljao kojekakve zvučne materijale. Meni je svojevremeno, paaa, rečemo 1999-2003 donio brdo cd-ova koje sam puštao kao DJ. Sasvim drugačiji tretman dolazi u "Everything disturbed", prvoj vokalnoj temi nakrcanoj breakbeatom, gabberom i kratkim progressive izbojcima poput iščašenog techno-punka parodirajući nastavak "The secret of the graal" u acid-techno repeticijama, a koliko mi se čini, ovdje je uz sintetiku korišten i akustičan doboš, no po ničemu dreDDup nisu davali do znanja da će ih nešto kasnije zaokupirati industrial i živa svirka. Uz to, ova potonja ima estetiku Eat Static upravo iz tog vremena, a sad, da li su ovi adolescenti uopće znali za Merv Peplera i ekipu u to vrijeme ne bih znao, ja sam za njega saznao tek 2000. godine kada je sasvim neočekivano u hrvatskom izdanju magazina Playboy objavljena recenzija ponajboljeg im albuma "Crush And Burn" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=2975 nabavio sam CD, a tamo je bila i njihova poštanska adresa, napisao sam im pismo, te malo teško za povjerovati, odgovorili su mi poslavši sve albume u koverti!



Pumpajuća snaga prethodne, nažalost prekratke numere (samo 2 i pol minute) se ne nastavlja u "Bass to space" od 4 minute s predugačkim, a i nepotrebnim bas uvodom koji ništa posebno ne doprinosi estetici jer je ostatak kompozicije svojevrstan hardcore gabber s podosta kaosa koji već upućuje na industrial korištenjem mnoštva zveketa Einsturzende Neubauten gvožđurije, ali se osjeća kreativna snaga poput barem ranih Cabaret Voltaire, Front 242 i Atari Teenage Riot na speedu, no znam da ovi momci jedva da su mogli popiti poneko pivo i supijani se vratiti kući, a kamoli konzumirati neku lakšu drogu. Stoga je ova stvar baš pravo čudo, da ne kažem The Prodigy. Nešto s njihovog prvog albuma "Experience" (1992) se osjeća u breakbeat hardcore temi "Flesh eater", dok završna "Roots of us" ima najljepši world-music ornament usmjeren na arabeske korespondirajući i big-beat ne samo The Prodigy, nego i The Chemical Brothers, Transglobal Undergound, Fun-Da-Mental i tako redom, ostavivši dojam da im ono NATO bombardiranje Srbije u to mračno doba Miloševića nije bilo mučno. Samo su se zabavljali misleći da bi mogli baš upravo zbog sumanutih političkih odnosa mogli iskoristiti šansu koju, jasno, nisu niti imali, ali sada vraćaju snimke s te stare audio kasete da čuje ceo svet kako su se osjećali kada su stvarali ove materijale bez Miloševića, propagande i medija. U svojim adolescentnim maštarijama napravili su nevjerojatno trezven techno album.



Usudim se reći i ponajbolji rad tinejdžera koji su bili potpuno u trendu, još tamo od jugoslavenskog novog vala naovamo. Album je dostupan za besplatan download, a ovu sam recenziju namjerno napenalio na moj rođendan, za MiKKu, genija ex-Yu undergrounda

Naslovi: 1.Trash (1997), 2.Have you smiled (when I divided into sun and died) (1998), 3.Left (1999), 4.Everything disturbed (1998), 5.The secret of the graal (1997), 6.Bass to space (1998), 7.Flesh eather (1999), 8.Roots of us (1997)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/06/2024