Sjećate li se floppy disketa? Malih crnih plastičnih pločica cirka dimenzije 9x9 cm, a služile su za pohranu digitalnih datoteka do 1.44 MB? Pričala mi kolegica iz Vukovara koja je 1991. s roditeljima pobjegla u USA od rata i Slobe Miloševića i tada je krenula u srednju školu, a tamo su je dočekali laptopi s tim floppy diskom. Da, Ameri su ih imali već tada, a ja sam za taj floppy saznao tek 4 godine kasnije kada sam radio u videoteci i praktički, izuzev moje srednje škole u ranim 80-im kada smo radili na prastarim atari kompjuterima s audio kasetama na bejziku (proizvodili su se od 1979. do 1992.), to je bio moj prvi pravi susret s kompjuterom u svakodnevnoj primjeni. Sve je jasno, samo što i kako su dreDDup uspjeli kompresirati ovaj EP na njega? Info kaže da su u ranim danima benda nosili singlove za promociju na radio programima isključivo na tim disketama, a s obzirom da su tada svi mediji mahom još uvijek radili u mono tehnici, na nju se mogla smjestiti pjesma do maksimalno 2 minute i 44 sekunde u 44/64-bit mono sustavu. Uglavnom su već svi imali aparaturu za emitiranje floppy diskete koja je tokom prve decenije 21. stoljeća bila nezaobilazan džepni nosač za spremanje podataka. Vjerujem da je svaki vlasnik PC-a imao barem nekoliko desetaka takvih disketa jer su bile jeftine ko' žvakalica, a danas ih malo koji moderan PC može otvarati jer više nema taj čitač. Mnogi kompjuteri i laptopi više nemaju niti CD/DVD player. Sa Sinišom Radovančevim koji je vrlo kratko vrijeme od 2001. do 2002. bio bubnjar benda, napravljeno je nekoliko pjesama koje su stajale jako dugo, a onda ga je MiKKa pozvao na sobni session koncem 2015. da obnove te snimke, no nažalost, Siniša je tragično preminuo 2017., te se session ponovno zaglavio u bespuću vremena, gotovo na pragu nove (h)rđe. Ali zahvaljujući AI tehnologiji, uspjelo se izvući opako brutalnih 1 minute i 16 sekundi koje obavezno morate čuti. "Signal to noise" od 6 sekundi je ekstremni gitarski i vriskajući neandertal jako blizak prvom Napalm Death albumu, sjetite se, "Scum" (1987) ima onu čuvenu završnicu A strane "You suffer" koja iznosi jednu sekundu, točnije 1.316, a Justin Broderick se sjeća da su je svirali barem 30 puta i to uglavnom pred djecom s urnebesnim feedbackom. Ako se ne varam, još uvijek se smatra najkraćom snimljenom i realiziranom pjesmom kompletnog benda/ orkestra.

Kompletan EP:



"Tinnitus ritual", pravi pravcati grindcore hit od 49 sekundi je odmah umiksan u ovu ekstremnu brutalku, a s obzirom da je nastao u kriznim godinama Miloševićevog režima i pada njujorških blizanaca 9. rujna/ septembra 2001., sasvim je jasan tekst 'Nema vremena za let/ Nema vremena za sanjanje, Ne pitajte me zašto! // Plamen se diže, nebo gori, Osjeti vrućinu, digni me visoko/ Svjetla se gase, svijet postaje siv/ Tijela se sudaraju, nema vremena za molitvu, Pepeo! // Kraj je blizu, tijela se sudaraju, Ljubav u ruševinama, gorimo u pepeo. // Nema vremena za let, Nema vremena za sanjanje/ Ne pitajte me zašto!'. Previše bi jednostavno bilo reći da je ovo samo grindcore: prvih desetak sekundi su eksperimentalni mračni noise-sludge, ona transformacija kvalitetnog gitariste iz ambijentalno-psihodeličnog i energičnog punka u metal, takoreći križani Lee Ranaldo (Sonic Youth) i Black Judde (Nachtmystium), a grindcore se šiba tek u 22. sekundi s brojnim promjenama. Jest, tako to rade majstori Napalm Death. Završna "Chaos envoked" od samo 21 sekunde je također fantastična i kratka crta karikirano prizvanog kaosa kojeg u Srbiji nitko neće i ne želi. Ali zna se na što je MiKKa uputio kažiprst i srednji prst još kao klinac: predvidjeo je smak vlastite države zbog neurednog, diktatorskog režima, pobunio se u vlastitoj sobi sa svojim pokojnim prijateljom, te premda ništa neprikladno, neprimjereno i sablažnjujuće degradirano nije viknuo u stihovima, sasvim se kompetentno, lirski i poetski izrazio o frustraciji u vlastitoj domovini. I pri tome nikoga nije uvrijedio, a zna se točno na koga upire 'prosti' prst.

Mada ovo nema veze s onim poznatim electro-industral stilom benda, ovo kratko izdanje je sjajan dokumentarni prikaz njihovog razvoja kojeg, možda, na žalost, nikada nećemo čuti uživo. Za specijalne obožavatelje, ovdje se nalazi i eksluzivan interview s jednom od prvih postava, na novosadskom Radio 021 u emisiji "Situacija 021" pokojnog Vladimira Petraša. Članovi dreDDup tada su bili Robert - vokal /bass, Mikka - elektronika/gitara/bek vokal, Siniša - bubnjevi i Aca - perkusije. Osim onoga što se govori u ovom interviewu (koga interesira neka posluša), zanimljiva činjenica jeste da je ova ekipa prvo morala da pješači s planine gdje su živjeli, pa čamcima preko Dunava jer je Nato 1999. porušio mostove, zatim su pješačili kroz grad da bi došli do Radio stanice i ove emisije. Na radiju su ostali do 2 ujutro, a tek u 7 ujutro su se mogli vratiti preko Dunava jer su čamci tek tada počeli ploviti. Sveskupa ih je ova avantura koštala desetak kilometara hodanja. Nazdravlje! Urbani tinejdžeri danas zovu taksi ako je ruta duža od 500 metara.

Naslovi: 1.Signal to noise (intro), 2.Tinnitus ritual, 3.Chaos envoked, 4.Radio 021 - Situacija 021 show interview

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 12/08/2025