home > mjuzik > 04_2021

kontakt | search |

SVEGA POMALO: 04_2021 (Svi pomalo records, 2021)

Dinosaur Jr. - Sweep It Into Space (Jagjaguwar, 2021)

Osnovani još 1984, kao Dinosaur, da bi 1987 dodali JR i krenuli u legendu. J, Lou i Murph zajedno su prošli kroz skoro cijeli ovaj period, uz male nesuglasice ili malo veće koje su čak uključivale i zajedničke svirke u kojima nitko s nikim nije komunicirao. Kako god bilo kroz tih 30ak godina aktivnog rada, Dinosaur JR isporučio je 12 više-manje odličnih albuma, za one koji vole zidove buke iz J-ove gitare, njegov lijeni glas, Lou-ov lo-fi bas i Murphovo "životinjsko" lupanje po bubnjevima. Kad bi se uspoređivala kvaliteta materijala do hibernacije (1997) i nakon (od 2005) teško bi mi bilo istaknuti jedan period.
Prvi mi je svakako draži jer je dio mog odrastanja i intenzivnijeg slušanja. Vjerujem da sve pjesme s Bug ili Green Mind znam već po prvom taktu. S druge strane, u drugoj fazi, kada su se opet okupili u originalnoj postavi gledao sam ih dvaput uživo, a njihov koncert u Beču na povratničkoj turneji bio mi je jedan od najbučnijih, najboljih i najemotivnijih uopće ikad.
I tek sad dolazimo do novog albuma Sweep It Into Space. Izašao je s godinom dana zakašnjenja, kao i mnogi koji su bili planirani za 2020, zbog panedemije. Moglo bi se reći - klasičan dinosaurovski album. Možda malo "mekši", radiofoničniji s par odličnih komada. Uz "singlove" I Ran Away i Garden, tu su još i I Met the Stones, u kojoj se (kao i u I Ran Away) osjeća utjecaj Kurta Villea, koji se uključio u produkciju i pjevanje na par pjesama. Lou je opet dao svoj obol u laganijim Garden i I Wonder i svakako slušajte ovaj album što više i što glasnije.

Ocjena: 8/10

Teenage Fanclub - Endless Arcade (PeMa, 2021)

S par godina kašnjenja u odnosu na Dinosaur JR, krajem 80ih pojavili su se TFC s melodičnim gitarističkim indie rockom, koji traje do današnjeg dana. Imali su svojih uspona i padova, a najviše ih je pogodio odlazak Gerarda Love-a tamo negdje 2018, kada je odlučio da nema više volje ni snage svirati koncerte i turneje. Osim prepoznatljivog gitarističkog zvuka, najznačajnije odlike TFC-a su troglasno pjevanje i ravnomjerna podjela pisanja pjesama između trojca Love, Blake i McGinley. Svaki od njih imao je nešto svoje, po čemu su se njegove pjesme mogle razlikovati od drugih, a opet je to sve bilo pretočeno u zvuk TFC-a. MCGinley je svakako radio najbučnije pjesme, dok su se Love i Blake izmjenjivali u melodičnijim pjesmama.
Tako se na ovom svom dvanaestom albumu, izmjenjuju Blake i McGinley i mogu Vam reći da mi Love ne fali. Mislio sam da će mi biti teže to prihvatiti, ali nisam. S oduševljenjem sam prihvatio činjenicu da im se pridružio Euros Childs (ex Gorkys Zygotic Mynci) jer sam mislio da će se i on uključiti u pjesmopisanje, ali nije. Endless Arcade je album za nas penziće. Slowburner. Ali kakav!

Ocjena: 8/10

The Natvral - Tethers (Dirty Bingo, 2021)

Kako su mi The Pains of Being Pure at Heart u njihovim počecima zbog indie/gaze zvuka bili dosta u fokusu, novi projekt Kip Bermana, The NAtvral, dočekao sam sa znatiželjom u nadi da ću čuti nešto slično ili bolje.
Tethers nije donio ni slično, ni bolje, barem u mojem slučaju. Vjerojatno će nekome ovaj pokus s rock zvukom i americanom i aluzijama na Dylana, biti zanimljiv i dobar, no kod mene nije tako.

Ocjena: 4/10

Spirit of the Beehive - Entertainment. Death (Saddle Creek, 2021)

Da ne ispadne da pišem samo o nekim "dedekima", evo i jedan malo noviji bend, koji je osnovan 2014, a ovo im je četvrti album.
Inače su amerikanci, i sviraju neku čudnu kombinaciju elektro psihodelije. Čitajući o životima članova ovakav apokaliptično mračno čudan album nije uopće iznenađenje. Odmah na uvodu dočekuje nas skoro minuta nedefinirane buke, pa tko preživi može krenuti dalje. A dalje nema utabane staze, može Vas dočekati laganiji triphopični zvuk u Wrong Circle, retro elektronički Bad Son, It Might Take Some time, koji kao da je izašao iz nekih b-strana MBV-a, preko akustične Wake Up (In Rotation) do završne Death, koja i nije najmračnija na albumu.
Ako izdržite sve ovo, vjerujte, doći će Vam da krenete ponovo slušati ovaj album, a u tom novom slušanju doći će te do novih spoznaja. I tako nekoliko puta.

Ocjena: 7/10

-----

pedja // 09/05/2021


PS: U travnju se još zavrtilo kroz Deezer ili nekim drugim kanalima:
Årabrot - Norwegian Gothic
BROCKHAMPTON - Roadrunner: New Light, New Machine
Field Music - Flat White Moon
Godspeed You! Black Emperor - G_d's Pee AT STATES END
Greta Van Fleet - The Battle At Garden's Gate

Guided by Voices - Earth Man Blues
Manchester Orchestra - The Million Masks Of God
Royal Blood - Typhoons
Ryley Walker - Course In Fable
The Offspring - Let The Bad Times Roll
The Coral - Coral Island
Spencer Krug - Fading Graffiti
The Mars Volta - Landscape Tantrums
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Necrotic Biomechanics Immortalitatis

POLTERNGEIST: Necrotic Biomechanics Immortalitatis (2024)

| 19/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa

MATEJ KRAJNC: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa (2023)

| 18/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: The Mood I'm In

TONY HADLEY: The Mood I'm In (2024)

| 17/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Resurrectionis

THE AMBIENT HERMIT: Resurrectionis (2024)

| 17/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Under the Elm Trees

YEKO ONO?: Under the Elm Trees (2024)

| 16/04/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*