Analizom 25 godina terapijskog rada, utvrdio sam da dosad nismo nijedno izdanje ovih zagrebačkih garažnih rokera popratili recenzijom, no zato ima priličan broj izvještaja s koncerata, pa tu malo ipak popravljamo dojam.

Kako kažu u pres materijalima, Practical Sinners je njihov četvrti album, a prvi za Menart. Slično kao i mi, i oni već više od 20 godina tuku svoje po garaži i rokenrolu i mora se priznati da to pakleno dobro rade.

I ovim su to izdanjem pokazali, a čak mi se čini da su uspjeli tu svoju živu energiju prebaciti i na studijske snimke. Neću sad ići sve ostale albume preslišavati ponovo da vidim dal im je to već i prije uspjelo, ali ovo sad je taman ko da smo u nekom podrumskom klubu, zgusnuti i stisnuti i oni furaju svoju "rokenrol herezu" i pokušavaju i onim nevjernicima utupiti u glavu da je ono što rade ispravno.



Deset pjesama, deset garažnih bisera koji me svakim svojim ritmom najviše podsjećaju na Rocket From the Crypt, pogotovo u pjesmama u kojima su dodali malo orgulja Tonija Starešinića, a ponekad mi se čini ko da čujem i bras sekciju. Toni je oplemenio uvodnu 2-300 (B-schwg), koja me odmah odnijela u neku američku pustoš, a onda i P-P-P-Punch, singl koji ima onaj pravi šus s kojim bi mogli otići i dalje nego su sad, te Hurricane, koja se odmah nastavlja na taj "u-u-udarac". Osim toga, s malo češćim ženskim bekvokalima nego inače također su otišli malo dalje od standardne garaže, te možda i malo omekšali zvuk, što ne znači nužno i nešto loše. Iako sam spomenuo samo dio pjesama, treba napomenuti da je najbolje ovih 36 minuta slušati u komadu ili barem u dva komada s pauzom točno tolikom da se okrene ploča na gramofonu.

Moglo bi se zaključiti da je ovo prilično ispolirani album čistog zvuka, no Biljan, Jura i ostatak se dobro trude da ga "zmažu" i da ipak možemo reći da su to oni stari dobri Heretici.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 24/03/2026