Elvis Costello & the Imposters - The Boy Named If (EMI, 2022)

Novi, 32. album Elvisa Costella objavljen je nedavno. Ovo mu je ujedno i četvrti album s The Imposters. No, oni su skoro pa isti kao i The Attractions, samo je umjesto basiste Bruce Thomasa ovdje Davey Faragher. Što znači da je s ovom ekipom, više-manje od samih početaka, tamo negdje prije 45 godina.
I kaj očekivati od Elvisa i ekipe nakon tol'ko godina?! Vjerojatno lagani zamor materijala i pad u produktivnosti i zanimljivosti. Ali ne. The Boy Named If pršti od energije i podsjeća na najbolje dane Costella i Attractionsa s kraja 70ih i početka 80ih. A možda će Vas i neki naslovi podsjetiti na neke ranije naslove. Tako je mene Penelope Halfpenny na Veronicu, čak i ritmom i zvukom. Paint the Red Rose Blue me asocira na Almost Blue vs Mighty Like a Rose, a My Most Beautiful Mistake, naravno na Brilliant Mistake. Možda se varam, ali na njih gledam kao na nastavke tih predivnih i briljantnih pjesama.
Uz ostatak albuma, samo zažmirite i uživajte!

Ocjena: 8/10

Beirut - Artifacts (Pompeii Records, 2022)

Najavljen kao kompilacija Epova, singlova, B-strana i ranih radova, "Artifacts" sa svojih 26 pjesama i preko satipol muzike, očito je namijenjen samo pravim fanovima Zach Condona.
Album otvara cijeli "Lon Gisland" EP i to je zapravo većim dijelom jedino vrijedno spomena na ovoj kompilaciji. Ima tu i neloših pokušaja, no u trenutku kad je krenula O Leaozihno, moj Lukas je primjetio da "ovaj striček baš ne zna pjevati" i to je ujedno sukus cijele priče do kraja albuma.
Beirut su mi bili zanimljivi na prva dva albuma, ostatak je pokušaj ostanka na starom uz dodavanje nečeg novog, što nikad kasnije nije uspjelo.

Ocjena: 6/10

Spector - Now or Whenever (Lab Records, 2022)

Spector su mi bili jedno od ugodnijih iznenađenja na Readingu 2013 gdje su svirali u neko gluho popodnevno doba predstavljajući solidan debi album "Enjoy it while Lasts". Deset godina kasnije, dogurali su do trećeg albuma, što znači da i nisu baš preproduktivni, pa nisam ni puno propustio ispustivši ih iz vida. Kako je početak godine uvijek slabiji s ponudom, zaljepili su se pa sam reko, ajd da ih čujem.
Već na otvaranju s Catch You on the Way Back In dočekalo me ugodno iznenađenje. Fini indie pop s himničnim refrenom koji samo čeka da ga 50000 grla pjeva na nekom stadionu. Funny Way of Showing It ima wellerovski prizvuk, dok nam prema kraju idu u mračnijem tonu, pa D-Roy prizova Editorse, a završna šestominutna oda An American Warehouse In London čak i White Lies.
Čini se da se Spector nije pomaknuo s početne točke i fali im jedna upečatljivija pjesma da svi saznaju za njih, no mora im se priznati da mogu napraviti pjesme za stadione, samo je teško da će ikad doći do njih.

Ocjena: 7/10

pedja // 01/02/2022

PS: Još se slušalo u siječnju:

Blood Red Shoes - Ghosts On Tape
Bonobo - Fragments
Boris - W
Cat Power - Covers
Eels - Extreme Witchcraft
Madrugada - Chimes at Midnight
Miles Kane - Change the Show
Modern Nature - Island of Noise
Pinegrove - 11:11
The Weeknd - Dawn FM