Arab Strap - As Days Get Dark (Rock Action Records, 2021)

Šesnaest godina nismo čuli studijsku snimku ovog škotskog dua. U međuvremenu je Middleton objavio pet solo albuma i još tri-četiri kao Human don't Be Angry, a s tim projektom nas je i posjetio u čudnom okruženju Ribnjaka. Moffat također nije mirovao, pa je bilo pod svojim imenom ili pseudonimom ili u nekoj kolaboraciji, objavio desetak raznoraznih albuma.
2016 su se odlučili koncertno aktivirati, a pet godina kasnije imamo i sedmi njihov studijski album. I kaj reći na to? Ko da su stalno s nama. Nisu izgubili na izričaju, čak su i pojačali doživljaj, malo su ga osuvremenili i obožavateljima dali možda najbolji album u njihovoj karijeri.
Iako ih sudeći po otvaranju albuma i prvim stihovima "I don't give a fuck about the past / The glory days gone by", takvom čemu očito ne pridaju preveliku pažnju. Sa svojih 47 minuta Moffatovog vokala i Middletonovih muzičkih varijacija, na "As Days Get Dark" dali su mi jednu od najboljih pjesama do sad ove godine (Kebabylon) i vjerojatno jedan od najboljih albuma.
Inače, album je objavljen za izdavačku kuću osnovanu od strane njihovih prijatelja i suvremenika, grupe Mogwai.

Ocjena: 9/10



Painted Shrines - Heaven and Holy (Woodsist, 2021)

Već pri otvaranju albuma "Heaven and Holy" preplavio me osjećaj radosti i dugotrajnog smješka na licu, jer su me zvukovi podsjetili na novozelandske bendove s kraja 80ih i predivne kompilacije "Tuatara". A ako baš hoćete, mogu tu spomenuti i Byrdse i The Go Betweens, pa to sve skupa ide kroz neku vremensku mašinu i zvuči dovoljno staro, a opet moderno i ugodno.
Album sve skupa traje nešto manje od 30 minuta, a od toga je 5 instrumentala ukupnog trajanja oko 10 minuta i oni su stvarno zgodno uklopljeni u cjelinu.
E sad, ako Vam još otkrijem da iza ovog imena stoji Jeremy Earl iz Woods-a, neki će možda pobjeći, a neke će to privući, jer oni koji vole njegov vokal, tu će se naći na poznatom teritoriju. Uz njega je tu Glenn Donaldson, američki folk instrumentalista, koji je već surađivao s Earlom na nekim Woods albumima, pa im nije bilo teško uigrati se.
Kako god bilo, Gone ili Heaven and Holy, svakom štovatelju američke kozmičke glazbe, biti će ovogodišnji hitovi.

Ocjena: 7/10



The Antlers - Green To Gold (TRansgressive records, 2021)

Od sada već antologijskog albuma "Hospice" prošlo je više od 10 godina, a u međuvremenu su The Antlers, ili bolje rečeno Peter Silberman, imali sedmogodišnju studijsku pauzu, pa je moguće reći da je "Green to Gold" iščekivan s nestrpljenjem.
U tih sedam godina, Silberman se, zbog zujanja u ušima, vokalnih lezija i tjelesne iscrpljenosti, više bavio se vrtlarenjem i meditacijom, i snimio jedan zanimljiv solo album. Iz tog razloga, Green to Gold zvuči vrlo spokojno i mirno i svakog slušatelja može natjerati da sklopi oči i uživa u melodijama i pjevanju/naraciji vokaliste. Kako press materijal govori da je album sniman "gotovo u cijelosti ujutro", tako se i vibra kroz album može uloviti kao jutarnja, pomalo lijena i neprobuđena do kraja.
No, album paše, ne samo ujutro, nego i popodne i navečer.

Ocjena: 7/10

pedja // 26/04/2021

PS: U ožujku se još zavrtilo kroz Deezer ili nekim drugim kanalima:
Lana Del Rey - Chemtrails Over the Country Club
Floating Points, Pharoah Sanders & The London Symphony Orchestra - Promises
Xiu Xiu - Oh No
Kings of Leon - When You See Yourself
tUnE-yArDs - sketchy.
Grouplove - This is This
Tomahawk - Tonic Immobility
Gazelle Twin & NYX - Deep England
Writhing Squares - Chart For The Solution
Bell Orchestre - House Music
Saxon - Inspirations