Andy Bell - Flicker (Sonic Cathedral, 2022)

Nakon odličnog debi albuma "The View from Halfway Down" iz 2020. Andy Bell pojavio se s novim albumom. Naravno, očekivao sam barem istu valnu dužinu i na novom albumu. Na žalost, ovaj album u trajanju od nekih 75 minuta od prve do zadnje (18e!!!) pjesme u ležernom je i dosadnjikavom ritmu. Jedva sam se natjerao poslušati ovaj album otpočetka do kraja pokušavajući izvući nešto dobro iz njega. Nisam uspio, osim konstatacije da kad svira kao pozadina, funkcionira skroz ok i nemam pritužbi na njega.

Ocjena: 5/10



Deathcrash - Return (Untitled Recs Limited, 2022)

S prvim taktovima pjesme Sundown koja otvara album "Return" prebacio sam se u 90u godinu kada sam otkinuo na "Frigid Stars LP" grupe CODEINE. Nisam mogao vjerovati da je 30 godina kasnije stigao nasljednik ovog albuma, koji je pionirski utabao put bendovima koji su stavljani u ladicu pod "slow-core" ili "sad-core".
Ovaj londonski bend na čelu s pjevačem/naratorom Tiernan Bankom, pojavio se s pjesmom Slumber, još 2019, a prošle godine objavili su EP "people thought my windows were stars", no zbog cjelokupne pandemijske situacije prošli su skoro nezapaženo. Legenda kaže da se ova četvorka introverata spojila na Cambridgeu, a još ako ih i vizualiziramo, njihova muzika nije ni mogla biti drugačija.
Iako ih se pokušava ubaciti i u "post-rock" ladicu, mislim da je "slow-core" sasvim dovoljna za ovaj bend, barem za sad. "Return" je skoro savršeni komad sporosti, tuge, gitara i melodije pa je teško izvući neku pjesmu iz konteksta. No, ako se to mora, onda to svakako treba biti Doomcrash, devetominutna oda svemu gore nabrojenom.

Ocjena: 10/10



Sea Power - Everything Was Forever (Golden Chariot Records LTD, 2022)

Ne znam da li (British) Sea Power (još prije British Air Power) mijenjaju ime iz istog razloga kao (artist formerly known as) Prince ili nekog drugog, no bend je to koji djeluje već više od 20 godina u manje-više istoj formaciji, a dosad su objavili desetak albuma ili soundtracka kao British Sea Power. Ovo im je prvi pod skraćenim imenom.
Od samih početaka bili su mi tu negdje u vidokrugu, ali nikad dovoljno blizu da me do kraja preuzmu. Imali su odličnih singlova, kao što su Waving Flags ili njihov prvi Fear of Drowning, no s albumima se očito nisu "primili". Svaki album koji dođe, uredno preslušam, izaberem poneku melodiju i stavim u ladicu. Gotovo. Rijetko kad im se vraćam.
Ovaj novi, iako muzički vrlo sličan prethodnicima, na neki me način više zaintrigirao. Singlovi koji su prethodili albumu Two Fingers i Green Godess čine se kao nešto najbolje dosad objavljeno s njihove strane. Te epske melodije s odličnim gitarskim dionicama i ionako specifičnim šapčućim vokalom Jana Scotta Wilkinsona, jednostavno su me oborile. I sam album čini mi se kao konkretna cjelina koja bi se mogla dulje zadržati u mojim ušima.
Spomenut ću još Transmitter koja se bacila na stranu Echo & the Bunnymena i Doppelganger za koju sam mislio da im je Jarvis Cocker stigao u pomoć. Kraj sa dvije dream pop laganice samo daje "šlag na tortu" za ovaj album i novi početak benda.

Ocjena: 9/10



Tears For Fears - The Tipping Point (Concord Records, 2022)

Roland Orzabal i Curt Smith osnovali su Tears for Fears davne 1981. i do danas ostali aktivni, iako su imali skoro dvadesetogodišnju studijsku pauzu. Iako im je to vjerojatno tada trebalo, nakon preslušavanja albuma "The Tipping Point" ne preostaje drugo nego se upitati zašto je tomu tako.
Ovaj album zvuči jako svježe s odličnim singlovima kao što su naslovna, te No Small Thing i Break the Man, koje zvuče kao TFF u najboljim godinama, odnosno polovicom 80ih kada smo svi otkidali na Shout ili Everybody wants to Rule the World. U tim je pjesmama ostao onaj njihov prepoznatljiv puni pop zvuk, ali i vokali, koji se mijanjaju i nadopunjuju prema potrebi. Danas, obojica šezdesetogodišnjaci, zvuče odlično, ozbiljno i iskusno, tako da ovaj album nije samo okupljanje fanova i evociranje starih dana, nego vjerujem da imaju snage prikupiti i nove, mlađe fanove.
Od ostatka albuma svakako treba spomenuti Master Plan, koja kao da je nastavak Oasisovog evergreena, ali i My Demons, elektro dizalicu s Depeche Mode asocijacijom. Kako god to čudno zvučalo, bilo bi lijepo ovo ljeto čuti uživo Tears for Fears.

Ocjena: 9/10

pedja // 03/03/2022

PS: Još se sušalo:
Alt-J - The Dream
A Place To Bury Strangers - See Through You
Animal Collective - Time Skiffs
Bastille - Give Me The Future
Beach House - Once Twice Melody
Big Thief - Dragon New Warm Mountain I Believe In You
Black Country, New Road - Ants From Up There
Cate Le Bon - Pompeii
Mitski - Laurel Hell
Spoon - Lucifer On The Sofa
Various Artists - Ocean Child: Songs Of Yoko Ono
White Lies - As i Try not to fall apart