Deacon Blue - Riding on the tide of Love (earMUSIC, 2021)

Deacon Blue osnovani su davne 1985, u Glasgowu, Škotska. Iako su prvih desetak godina bili najaktivniji i najpropoznatljiviji, oni pod tim imenom rade sve do danas. Tada su objavili i zapažene singlove "When Will You (Make My Telephone Ring)", "Love's Great Fears", "Love and Regret" i "Real Gone Kid".
Nedavno su objavili i svoj jedanaesti studijski album, za koji vrlo lako možemo reći da nije donio ništa novo, odnosno samo nas je uvjerio da su Ricky Ross, Lorraine Mcintosh i društvo i nakon 35 godina "u formi". A "forma" u njihovom slučaju znači ugodan sofisticirani pop s izmjenama muško-ženskih vokala i orkestriranom muzičkom podlogom, te čini stvarno odličan nastavak na prošlogodišnji album "The City of Love".
Ako trebam istaknuti neke pjesme, onda je tu svakako naslovna, ujedno i uvodna, pjesma Riding On The Tide Of Love, klasična deaconbluesovska; pastoralna She Loved the Snow; rockersk(ij)a Time, te balada It's Still Early.

Ocjena 8/10

Mogwai - As The Love Continues (Rock Action Records, 2021)

Najavni singl s kojim su nas počastili prije samog albuma, Dry Fantasy, je baš prava suha fantazija, pjesma potpuno u njihovom stilu s laganim i dugačkim uvodom ovaj puta s klavirskom dionicom i kolko god čekate da se pjesma razvije, ona se prije toga, sama ugasi. Već drugi singl, Ritchie Sacramento, je nešto sasvim drugo. Shoegaze samo takav. S pjevanjem i laganom posvetom nesretno preminulom Scott Hutchisonu! Eh, da je više takvih stvari na albumu. No, ne treba biti nezadovoljan.
S Pat Stains, trećim singlom, na kojem im je pomogao Colin Stetson, vratili su se ipak na post rock teritorij, iako je i tu malo ispeglano. I ostatak albuma se većinom kreće već utabanim Mogwai teritorijima uz klasične postrock matrice, dok se još u samo dvije (Here We, Here We, Here We Go Forever i Fuck Off Money), provlači nešto što bi se moglo nazvati vokalom. A to je Barry Burnsov vokal kroz efekte vokodera.
I to je to. As the Love Continues je poslastica za Mogwai volioce, a s Ritchie Sacramentom moguće je da naleti i poneki sheogazer.

Ocjena 9/10

Weather Station - Ignorance (Fat Possum records, 2021)

https://theweatherstation.bandcamp.com/album/ignorance
Peti album kanadskih The Weather Station naišao je na oduševljenje muzičke kritike, pa je i mene natjerao da poslušam nešto što dosad nisam.
Inače, u bendu je od samih početaka (2006.) do danas jedina konstanta Tamara Lindeman, koja osim muzičke ima zapaženu i glumačku karijeru. Ostatak benda dolazi i odlazi, no čini se da tridesetšestogodišnja Tamara sve to dobro drži pod kontrolom.
"Ignorance" je djelomično konceptualni album, jer se bavi danas vrlo aktualnim temama klimatskih promjena i uzrocima za to, pa je očito i sam naslov potaknut većim dijelom našim ignoriranjem tih problema. Meni osobno, najzanimljivija je pjesma Parking Lot, ne samo iz profesionalnih razloga. Inače, Tamara ima vokal vrlo sličan Aimee Mann i tu me dobila odmah na prvo pjesmi, Robber, a muzički je to vrlo ugodna uhu pop muzika, koja ima puno perkusija, raznih zvukova iz prirode, uz podršku gudačkog kvarteta te klarineta, i raznih vrsta tipkačkih instrumenata.

Ocjena 7/10

pedja // 25/02/2021