A PLACE TO BURY STRANGERS - Rare Meat: demos and rarities 2003-2017 (Dead Oceans, 2020)

Dosad nabavljiva samo na kazeti, nedavno je i digitalizirana i objavljena na digitalnim servisima kolekcija demo snimaka i rariteta "najbučnijeg benda na planeti". Na Rare Meat možete čuti petnaest komada u rasponu od bučnog shoegazea, neslušljivovog noisea, elektronskih experimenata do laganih JAMC-like laganica, iz svih faza rada ovog benda.
Iako je tu naglasak na demo i raritete, ova kompilacija može uredno stati uz bok svim studijskim albumima i daje uvid u sve njihove faze rada.

Ocjena: 7/10

ANDY BELL - The View from Halfway Down (Sonic Cathedral, 2020)

Iako ste vjerojatno prvo pomislili na onog drugog Andy Bella, iz Erasure, i mislite si, zašto ovaj piše o njemu, ipak to nije taj. Ovo je onaj Andy Bell, originalno iz shoegazerskih Ride, koji se neko vrijeme skrasio i u Oasis (na dva albuma) i Beady Eye (na dva albuma), ali je imao i dosta zapaženu brit pop grupu Hurricane #1. O sudjelovanju u raznim kolaboracijama neću ovdje ni pisati.
I tako, nakon 11 studijskih albuma s četiri razna benda, gdje je imao više nego zapažene uloge, od pjevanja, sviranja gitara, skladanja do produkcije, i više od 30 godina na sceni, odlučio se objaviti solo album. Naravno, teško je gledati "The View from Halfway Down" kao debi album, jer ovdje je ipak tih 30 godina rada jako vidljivo. No, samim time je i teže objaviti ovakav album, jer će ga svi gledati kroz prizmu onog što je Bell dosad napravio.
I, mogu Vam reći da je uspio u ovom pokušaju. Ovaj album je bolji od posljednjeg albuma matičnog mu benda, definitivno bolji od ona dva Oasisa na kojima je bio ("Heathen Chemistry" i "Don't Believe The Truth"), dok o Beady Eye i Hurricane #1 ne treba trošiti ni riječi. Naravno, na tim albumima ima i boljih pjesama (njegovih) od nekih ovdje, no, globalno, to je to.
Love Comes in Waves, koja otvara album je najbolja neobjavljena pjesma sa "This Is Not a Safe Place", Indica je školska indietronica, Cherry Cola koketira sa madchesterom… Sve je na svojem mjestu, odlično, poznato, a opet malo drugačije i jedino je spomenuta Love Comes in Waves, ono što Vas može povezati sa Ride. Pa je moj zaključak da je Bell uspio u svojoj namjeri odmaka od zvuka matičnog benda i to na najbolji mogući način.

Ocjena: 9/10

CATHERINE ANNE DAVIES + BERNARD BUTLER - In Memory of My Feelings (Needle Mythology, 2020)

Catherine Anne Davies voli raditi pod pseudonimom The Anchoress, pod kojim je objavila album i još nekoliko EP-ova i singlova. Od 2014-2018 smatrala se članom grupe Simple Minds, pa je s njima snimila i njihov zadnji album "Walk Between Worlds", a s Manic Street Preachers je snimala na albumu "Resistance is Futile".
Sad se odlučila predstaviti svojim pravim imenom, udružila s Bernardom Butlerom, najpoznatijim Suede gitaristom, koji iako nije s njima već više od 20 godina, svojim solo ili side uratcima (The Tears, McAlmont & Butler) ne uspijeva postići onu slavu koju je imao sa Suede.
Rezultat je simpatičan i slušljiv indie rock album s bljeskovima kao što su rokerska Sabotage (Looks so Easy) ili "pretenders-like" The Patron Saint of the Lost Cause, ali i lošim izborom obrada, kao što je Madonnina Live to Tell.
Sve u svemu, ako ovaj album ne dođe do Vas, niste ništa propustili.

Ocjena: 5/10

EMMY THE GREAT - APRIL/月音 (Bella Union, 2020)

Emma-Lee Moss je tridesetšestogodišnja pjevačica rođena u Hong Kongu, a od dvanaeste godine živi u Londonu. Od 2006. godine djeluje pod imenom Emmy the Great, a dosad je objavila tri studijska albuma. Surađivala je s brojnim muzičarima, kao što su Fatboy Slim, Lightspeed Champion ili Kate Nash. Ipak, najviše se zadržala uz irski Ash, s kojima je snimila akustičnu verziju njihovog singla "D" - "Tracers", obradila njihovu "Burn Baby Burn", a sa Tim Wheelerom snimila pjesmu This is Christmas, a s njim je i dan danas u vezi.
"APRIL/月音" joj je četvrti album i drugi za Bella Union, a kroz album se provlači dašak istoka. Tako je dio riječi otpjevan na Kantonskom, a kroz mnoge pjesme (Chang-E, Okinawa/Ubud) osjeća se utjecaj kineske kulture. Iako ovaj album ne sjeda na prvu, tijekom daljnjih slušanja obuzet će Vas toplinom i melankolijom, koja je kao stvorena za ove kišne dane.

Ocjena: 8/10

FUTURE ISLANDS - AS LONG AS YOU ARE (4AD, 2020)

Na svojem šestom studijskom albumu, ovi američki synth-pop(-rockeri) odlučili su držati utabani kurs s prethodnicima. Već se prvim singlovima (For Sure, Thrill) moglo to naslutiti, a objavom albuma samo su to potvrdili. Melankoličnim sintovima vođene melodije uz sjetno grubi vokal Samuel T. Herringa postale su trade mark zvuka Future Islands i teško ih je ne pogoditi. No, ovo je još jedan album samo za prave fanove zvuka benda, koji ne ostavlja prostora za nove obožavatelje, jer ako ste ih dosad voljeli to će te i od sad, a ako Vam je nedostajalo "ono nešto" i mislili ste to naći na "As long as you are", prevarili ste se.

Ocjena: 6/10

JONSI - SHIVER (KRUNK, 2020)

Drugi solo album frontmena islandskih Sigur Ros, predstavlja mali odmak od zvuka solo mu benda prema prihvatljivijem popu, no ostaje negdje na tragu prethodnika "Go" objavljenog prije desetak godina.
Na ovom je albumu surađivao sa producentom A.G. Cookom, a kako je njegova produkcija, općenito prihvaćena kao "distorted versions of mainstream pop music", tako i ovaj album ima primjese malo poremećenog popa, prvenstveno zbog njegovog specifičnog vokala. Tako je Exhale, ujedno i prvi singl, naznaka da bi Jonsi mogao sljedeće godine debitirati i na Ultri, a i Shiver samo čeka da se rasprsne. Uz Salt Licorice na kojoj mu gostuje švedska elektropop diva Robyn, to su pjesme za šire narodne mase.
Ima tu i zatvorenijih pjesama i pjesama bližih Sigur Ros, no suradnja sa Elizabeth Fraser iz Cocteau Twinsa ostavlja bez daha i čini ovaj album uzbudljivijim nego što bi to bio bez ove pjesme.
S ovim je albumom Jonsi iskoračio u prostranstvo iz kojeg više nema povratka. Pitanje je trenutka u kojem će netko od poznatih DJ remixera preuzeti neku od njegovih pjesama i pretvoriti je u plesni hit, a onda je pitanje da li se možemo nadati novim Sigurima.

Ocjena: 7/10

LAURA VEIRS - MY ECHO (Bella Union, 2020)

Na svojem se dvanaestom albumu, američka kantautorica Laura Veirs, bavi tematikom njenog razvoda. Vjerojatno ta tema ne bi bila ni toliko bolna da se ne radi o njenom partneru, Tucker Martineu, s kojim je dvadeset godina bila u braku, a uz to su bili i poslovno vezani, jer je Tucker bio producent skoro svih njenih albuma (pa i ovog) i uz to je svirao i bubnjeve u pratećem bendu.
Iz tog je razloga "My Echo" protkan naslovima koji asociraju na tu dugogodišnju vezu. Pjesma koja je najavila album, a na kraju se nije našla na albumu zove se "I Was a Fool" i objavljena je, znakovito, na Valentinovo 2020.
Svaka pjesma ima neku asocijaciju na dugogodišnju vezu, pa je tako "I tossed and turned and threw the blankets off I could not sleep thinking you were keeping someone else's pillow warm." iz Turquoise Walls ili "I sing to the tall man who moves the faders, Come and rest a while in my song, nothing's wrong." iz I Sing To The Tall Man…
Osim zanimljivih textova, "My Echo" je jako ugodan za slušanje, a svatko ko je bar jednom proživio ljubavni brodolom može se naći u pojedinim pjesmama, pa će ovaj album vjerojatno poslužiti kao buduća pjesmarica za neke ljubavne kompilacije.

Ocjena: 7/10

MATT BERNINGER - SERPENTINE PRISON (CONCORD RECORDS, 2020)

Nakon više od 20 godina na sceni i na pragu 50e, Matt Berninger, pjevač The National, odlučio je objaviti solo debi album. Teško je ne prepoznati taj vokal, tako da uvijek asocijacija ide prema matičnom mu bendu. Čak i kod EL VY, njegovog prošlog projekta, puno je vuklo na tu stranu. I sad je slično.
Je to ogoljenije od benda, teško je reći laganije, ali je i to, akustičnije, no paralela je neizbježna. Još pogotovo ako znamo da je dio matičnog benda te ljudi okupljeni oko side projekata EL VY i LNZNDRF, postavlja se pitanje da li baš možemo ovaj album okarakterizirati kao "solo". No, kako god bilo, postignut je neki odmak i album je jako lijepo slušljiv.
Pogotovo pjesme na kojim mu Gail Ann Dorsey, osim basom pomaže i vokalno, a to je skoro na cijeloj prvoj strani albuma, mogu stati uz njegove najbolje pjesme, pogotovo One More Second. Druga strana malo gubi na ritmu i sluša se na autopilotu, no svejedno završetak sa All For nothing i Serpentine Prison čini sve skupa jedan pristojan album za pedesetogodišnjaka.
Ocjena: 7/10

NOTHING - THE GREAT DISMAL

Naši redoviti posjetitelji, u normalno koncertno doba, američki sheogazeri Nothing, došli su do svojeg četvrtog studijskog albuma. O povijesti benda već je sve ispričano u prethodnim osvrtima, a nakon malo lošijeg "Dance on the Blacktop", Palermo i ekipa su opet čini se u dobroj formi i isporučuju 46 minuta čistog melodioznog gitarističkog zadovoljstva.
Tu je i kandidat za hit godine, Say Less, oda američkog političaru Bernie Sandersu, i još pregršt hitova na koje na žalost nećemo tako skoro buljiti u cipele, osim možda doma u svojoj sobi.

Ocjena: 9/10

THE SLOW READERS CLUB - 91 Days in Isolation (SRC Records, 2020)

Mnogi su bendovi dane u lockdownu, koji smo svi osjetili tijekom proljeća 2020, kratili u studiju snimajući nove materijale. Neki su objavili pjsemu, neki ep, a neki i cijele albume, nenadano i nenajavljeno.
Takao su SRC, zbog činjenice da im je tek objavljeni album "The Joy of the Return" (20.03.2020) završio u samoizolaciji i nisu ga mogli korektno ispromovirati, a trebali su doći ponovo i do Zagreba, snimili još jedan cijeli album i objavili ga prije neki dan i to na svojoj, novopokrenutoj SRC Records izdavačkoj kući.
"The Joy of the Return" odmah po objavi je završio u UK Top 10, a tko zna do kud bi dogurao da se nije dogodila pandemija koja nas je sve usporila i paralizirala. All I Hear kao najavni singl nastavio je na tragu hitova s prethodnika, a ostatak je pokazao da su ovi mančesterski momci spremni za prvu ligu.
Jasan i izravan indie rock zvuk nastavlja se i na ovom izolacijskom albumu, koji me uvelike podsjeća na Shed Seven (s primjesama Joy Division i Interpol), koje sam jako volio na početku njihove karijere.
Vjerujem da će stadionske Two minutes Hate ili The Great Escape, postati koncertne himne jednom kad to bude moguće, dok će se na završnu Like I Wanted To paliti svetiljke na mobitelima uz zagrljeno zborno pjevanje, ako toga uopće bude ikad više!
Ocjena: 8/10

pedja // 06/11/2020