BAOBAB - Sloboda neće sama doći EP (Pop depression, 2020)

Da li ste ikad čuli za Arilje? Velika je vjerojatnost da i niste, no isto tako je krajnje vrijeme da ovaj gradić od par tisuća stanovnika uvrstite u svoje "grad, selo, država…" igre. Razlog tome je, naravno, Baobab. Bend je to koji je od 2013. objavio jedan album i još dva EP-a, a njihovu muziku bi najlakše mogli opisati i usporediti sa Rebel Starom, odnosno kao amerikanu prilagođenu našem podneblju. To će te prvenstveno osjetiti u naslovnoj pjesmi Sloboda neće sama doći ili završnoj Sada sam u redu, u kojoj pršte gitare s asocijacijom na Neil Younga i Crazy Horse. Ako bolje naćulite uši, kroz Ti me nećeš, čuti će te i malo Balaševića, a ako volite instrumentale za Vas je Na ostrvu. Sve u svemu, iako malo kasnim sa upoznavanjem s bendom, nikad nije kasno za dobru muziku.

Ocjena: 7/10

IRENA ŽILIĆ - Small hours EP (Mudri brk, 2020)

Tri godine nakon albuma "Haze" Irena Žilić je svoje fanove obradovala novim studijskim uratkom. Doduše, ovajput se radi o EP-u, na kojem su skupljene četiri pjesme, od kojih su tri već bile predstavljene preko njenog bandcampa kroz 2019. Radi se o: EWO, koja mi se najviše čini rađena pod utjecajem trip-hopa odnosno Morcheebe, zbog touranja s njima; Tremors, čiji uvodni sax podsjeća na zadimljene podrumske jazz klubove da bi se pjesma kasnije pretvorila u ugodnu proljetnu pop pjesmu; te Defeats, koja je zahvaljujući poštaru i Mudrom brku postala naša ljetna himna u autu pri istraživanjima najdražeg nam otoka. Da postoji brojač preslušavanja iste pjesme na cd playeru vjerojatno bi se raspuknuo kad bi došao do kraja. Junior naprosto obožava ovu pjesmu i stalno pjevuši "I'm ready, I'm ready ready now". Čista predivnoća. Tu je još i uvodna, 387, koja se sasvim fino uklopila u ovaj petnaestominutni ugodni ljetni soundtrack.

Ocjena: 8/10



SUPERSTUDIO - Unazad (bandcamp, 2020)

Nekad na proljeće u doba najžešćeg lockdowna, došla je poruka i poziv od Milana Glavaškog na slušanje i pisanje o ovom albumu. Ko što sam već danas zaključio, nikad nije kasno… Nadam se.
Jer, SUPERSTUDIO je zabilježen u mojoj glavi još 2007. pri slušanju Nove srpske scene i kompilacije "Jutro će promeniti sve" i od tad im se gubi svaki trag. Barem kod mene.
Glavni i odgovorni za Unazad su Andrej Dolinka, Boris Smoje i Dragan Bašić. Mjesto radnje je Bečej. Poznavateljima bečejske scene ovi bi podaci trebali biti dovoljni da potraže Unazad na internetima ili streaming servisima. Za ostatak treba napomenuti da se radi o old skul lo-fi popu uz koji će Vam smješak na licu ostati i duže od ovih sat vremena koliko traje album. Ultimativna pjesma je bonus na albumu.

Ocjena: 8/10

SAŠA 21 - VD-i2 (Dirty old Empire, 2020)

Da, Saša 21 je bend legendarnog Saleta Verude koji je u još legendarnijim KUD Idijotima svirao gitaru. I ovo im je drugi album. Iako je priča s bendom krenula još 2003. kad su Idijoti još koliko toliko funkcionirali. Čudno je da su prvi album objavili tek deset godina kasnije, a evo nam i drugog albuma. Teško se oteti dojmu da sve ovo nije odsvirano pod utjecajem spomenutih legendarnih. Sale svira gitaru, koja je bila zaštitni znak benda. Čini se da je preuzeo i Tustin stil pjevanja, pa čak mi se tu i tamo tonalitet čini pogođen. I to je tako trajalo prve tri pjesme. I onda mi se čini ko da su se malo odmakli od toga. Ima tu tog punk rocka, ima tu tog nekog puležanskog štiha, ali čini se da ipak Saša 21 ima ono nešto.
Iako Sale voli vinile, zasad je ovaj album objavljen digitalno i na cd-u. I to u istom paketu dobijete dva ista cd-a. Jedan za po doma, a jedan za auto! Je je je!

Ocjena: 6/10



THEM MOOSE RUSH - Dancing Maze (Dostava Zvuka / Dirty Old Label 2020)

Dvije godine nakon hvaljenog "Don't Pick Your Nose" trojka iz Bjelovara stiže sa novim albumom i starim zvukovima. Masne gitaer u kojima volioci žestokih gitarističkih rifova, svaki za sebe, mogu prepoznati nekog sebi dragog gitaristu iz prošlosti i sadašnjosti, jer Nikola Runjevac je u jednom trenutku Page, u jednom Rodríguez ili López, ili oba, u trećem Bellamy (tu može svatko nadopuniti svog favorita), a opet cijeli produkt uz pouzdanu ritam sekciju čini ono nešto zbog čega su TMR jedinstveni na sceni.
Vrlo zajebane pjesme za sviranje, a bome i pjevanje, s naglim promjenama ritma i to po nekoliko puta u tri minute jedostavno zovu na slušanje više puta, jer se svakiput može otkriti nešto novo.
Pjesme na albumu nose imena "likova koji plešu kroz labirint gdje svaki od njih ima jedinstveni put i atmosferu kojom pristiže do cilja". Imena su to poznatih i nepoznatih osoba, a u jednoj pjesmi "Dolly (Parton) brije svoje majmune".
Moj je favorit Annie's Moles jer je tu Runjevac osim gitare preslikao i Bellamyev vokal, a s obzirom da su Muse trenutno u lošoj fazi, zamišljam da bi ovako zvučali da su nastavili dobrim smjerom nakon "Origin of Symmetry".

Ocjena: 9/10

pedja // 15/09/2020