James - All The Colours Of You (Virgin, 2021)

Ako ste mislili da su se JAMES razišli prije dvadeset godina, nakon "Pleased to Meet You" i hitova Getting Away with It (All Messed Up) i Just Like Fred Astaire, živite već dugo u zabludi. Naravno, ako čitate našu terapiju mogli ste pročitati o ponekom njihovom albumu nakon toga, no oni su upravo objavili sedmi album od 2001., odnosno 2007, nakon ponovnog okupljanja, a sveukupno šesnaesti u svojoj kaarijeri, koja traje od 1982.
Trademark benda, glas Jim Bootha je tu od samih početaka, a uz njega je ostao još samo Jim Gleenie, basista. Ostatak benda se dobrano izmjenjao, no zvuk se upravo zahvaljujući ovom dvojcu i nije toliko promijenio.
Od samih početaka JAMES su slovili kao angažirani bend, pa su i ovdje teme političko-ljubavne s posvetom Garry Floydu, ali s tematikom pandemije i lockdowna.Četiri singla All the Colours of You, Beautiful Beaches, Recover i Isabella dali su naslutiti da bi ovo mogao biti najbolji album nakon spomenutog u prvoj rečenici, a ostatak materijala samo je to potrvdio. To znači, povratak na stadionski rock, kakav su svirali u svojoj prvoj životnoj polovci i sad se samo treba čekati da se otvore stadioni pa da ih opet pune svojim himničnim pjesmama.

Ocjena: 8/10

Kings Of Convenience - Peace Or Love (Virgin Records, 2021)

Jos jedni na koje ste možda zaboravili su norveški folk duo Kings of Convenience, koji čine Erlend Øye i Eirik Glambek Bøe. Oni su bili aktivni početkom 2000ih, a njihov debi album Quiet Is The New Loud bio je pun ugodnih indie folk komada, a mogla se povuci i paralela sa Simon and Garfunkelom. Nakon još tri albuma, odlučili su malo šarati solo, pa je Erlend postao Whitest Boy Alive, a Eirik se najviše družio s Fincima.
Kako god, već su 2018 počeli razmišljati o ponovnom druženju, da bi tri godine kasnije izašli van s novim albumom.
I... ko da se ništ nije dogodilo. Akustična podloga s prepletenim njihovim vokalima, koje netko voli, a netko ne. I Feist im je u dvije pjesme priskočila u pomoć.
Album fino paše na ovoj vrućini, no mogao sam i bez njega.

Ocjena: 6/10

John Grant - Boy From Michigan (Bella Union, 2021)

I na svojem petom solo albumu, John Grant uspijeva iznenaditi. Neke ugodno, neke neugodno. Oni koji ga pamte po baladama koje je radio s The Czars ili na prva dva solo albuma biti će jako razočarani. Ovdje će ih dočekati samo Just So You Know, a bila bi i The Only Baby, da nije… No, njegov razvoj prema elektronici mnoge je uzdrmao i nisu se oporavili još od "Grey Tickles, Black Pressure". Ja sam od onih koji pokušavaju shvatiti neke njegove razvojne ideje i, iako mi nije bilo lako na početku, shvatio sam da to tako mora biti i u toj njegovoj, pomalo grotesknoj elektronici, uvijek tražim dio koji mi je dobar i zadovoljavajući za slušanje. Iako bi pjesme kao Rhetorical Figure ostavio za neke b-strane ili neke dobre zajebancije, ovako ukomponirane u cijeli album, mogu i proći. Ovaj album je vjerojatno najautobiografskiji od svih, bavi se bolnim temama, iz tog je razloga i muzika ponekad bolna i teška za slušati. No, probajte se skoncentrirati na textove i, ako to još niste dosad, shvatiti će te da ispred sebe imate jednog od najboljih textopisaca današnjice, pa će Vam onda i muzička podloga bolje sjesti. Ipak, ako Vas s uvodne dvije ne uspije "prebaciti", onda nemojte ni ići dalje.

Ocjena: 8/10

pedja // 07/07/2021

PS: Slušalo se još u lipnju:
Wolf Alice - Blue Weekend
Crowded House - Dreamers Are Waiting
Garbage - No Gods No Masters
Hiss Golden Messenger - Quietly Blowing It
King Gizzard & the Lizard Wizard - Butterfly 3000
Liz Phair - Soberish
Lucy Dacus - Home Video
Modest Mouse - The Golden Casket
Red Fang - Arrows
Rise Against - Nowhere Generation
Rostam - Changephobia
Sleater-Kinney - Path Of Wellness
The Mountain Goats - Dark In Here