ANOTHER SKY - I SLEPT ON THE FLOOR (Fiction, 2020)

Da me Bir u našim dnevnim dobacivanjima novom muzikom nije upozorio na ovaj bend i album, vjerojatno bi ih propustio. E sad, da li bi ostao zbog toga osakaćen, nisam baš siguran.
Muzički su oni neki gitaristički rock, iako ih svom silom guraju u post-rock, no vokal je u najmanju ruku čudan. Catrin Vincent, ima muškobanjasti (ako se to može tak nazvati) glas, koji u nekim pjesmama paše (Fell In Love With The City), a u nekim pjesmama (Riverbed) baš smeta i ne mogu se naviknuti na njega. Vjerujem da se oni i ja nećemo baš slušati ponovo, no nekima bi ovo mogla biti zgodna kombinacija.

Ocjena: 7/10

BIFFY CLYRO - A CELEBRATION OF ENDINGS (Warner Records, 2020)

Škotski rock trio, koji se sa svojim šestim studijskim albumom "Opposites" (2013), prvi i zadnjiput popeo na vrh britanskih top lista, osvojio mnoge uključujući i mene svojim živim nastupom, nedavno je izbacio svoj deveti studijski album. Album ima sve preduvjete vratiti Biffy na put kojim su koračali prije 5-6 godina, a to su čvrste i himnične pjesme kao End of ili Weird Leisure ili laganice kao Biblical, odnosno u ovom slučaju Space, po kakvima ih pamtim. No, ima tu i bljuzgavih Imagine Dragons pjesmica (Instant History) koji im ili mogu oduzeti neke stare fanove ili dovući mlade. Vrijeme će pokazati.

Ocjena: 7/10

I LIKE TRAINS - KOMPROMAT (Atlantic Curve, 2020)

Na svojem petom studijskom albumu, britanski I Like Trains u svojoj stalnoj transformaciji u koju su krenuli iz vokalnog post-rocka preko alternativnog gitarističkog rocka i instrumentalnog post-rocka došli su i do dark-elektro faze. Očito je osam godina stanke dalo svoje, momci su se zaželjeli novih avantura i isporučili stvarno upečatljiv i moćan album.
Neki će reći da smo dobili opet "nove" sljedbenike Joy Divisiona i New Ordera, dok će neki otići samo do Editorsa ili The Nationala. Kako god Vam pasalo, "KOMPROMAT" je iznenađenje ovog mjeseca i vrtim ga neprestano od kad je objavljen.

Ocjena: 8/10



JAMES DEAN BRADFIELD - EVEN IN EXILE (MontyRay, 2020)

Drugi solo album lidera benda Manic Street Preachers, "Even in Exile", inspiriran je životom i smrću Víctora Jare, čileanskog učitelja, direktora kazališta, pjesnika i komunista, te političkog aktivista koji je mučen i ubijen tijekom Pinochetove vladavine u svojoj 40oj godini. U pjesmama su korišteni stihovi Patricka Jonesa, inače škotskog pjesnika ali i Nicky Wireovog brata. Iako Recuerda i The Boy from the Plantation čine odličan ulaz u album i mogu stati uz bilo koji MSP hit, kasnije album gubi na dinamičnosti i ide prema prosjeku, pa je u svojoj dužini od skoro 50 minuta predug. Bilo bi bolje da je objavljen kao EP od 25-30 minuta.

Ocjena: 7/10

THE KILLERS - IMPLODING THE MIRAGE

Brandona Flowersa i njegove The Killerse trebali smo ove godine gledati na velikoj pozornici INMusica, gdje bi nam uz poznate hitove prezentirali i ovaj album, koji bi, da nije bilo pandemije, bio objavljen ranije u godini. Srećom su ostali u lajnapu za drugu godinu, no s "Imploding the Mirage" nisu baš impresionirali. Odnosno, na svojem šestom albumu su potvrdili da nisu bend koji radi odlične albume, nego su bend s odličnim singlovima. My Own Soul's Warning, s kojom otvaraju album, naprosto me otpuhala i mogu se zamisliti u prvom redu na koncertu kako skačem na nju, odmah nakon Mr Brightside, a nakon nje slijedi When You Were Young. Ni Caution nije loša, ali ostatak materijala je srednja žalost. Mislili su to prikriti s gomilom poznatih gostovanja Lindsey Buckingham (Fleetwood Mac) ili Adam Granduciel (The War on Drugs) uz k.d. lang i Weyes Blood, ali im nije uspjelo. Inače to im je ujedno i prvi album bez originalnog gitariste Dave Keuninga, a odmah po objavi ovog albuma najavili su i novi album za prvu polovicu 2021. Možda su ipak mogli ova dva spojiti i dobiti bolji album.

Ocjena: 5/10

LEVELLERS - PEACE (On the Fiddle Recordings)

Tko se sjeća Levellersa i njihovog hita Belarus?! 1994 smo pjevali…
Belarus no longer feels the sun
But it's under the skin of everyone
Belarus forgotten by the blind
That is until the next time
…danas je to opet aktualno, a Levellersi imaju 12i album i prvi pravi nakon 8 godina. Da, sve ove godine oni sviraju i pjevaju, više-manje istoj publici, a bome im se ni zvuk ni pjesme nisu baš promijenili.
Sevinkova električna violina i Chadwickov vokal, slično kao i kod The Waterboysa, su tu i oni su bitni. Ostalo se može nadomjestiti. Eto, samo kao podsjetnik ako ste zaboravili na njih, kao što sam ja.

Ocjena: 7/10

THE MAGIC GANG - DEATH OF THE PARTY (Warner Records, 2020)

Ako ste ljubitelj zvuka koji su nekad davno radili The Style Council, vjerojatno će te se odvojiti od poda kad čujete uvodnu pjesmu u ovaj album. Think je sve što jedan ljetni prozračni hit treba imati, odličan groove, pumpajuću bras sekciju i pjevni refren. Vjerovati da cijeli album može ići u istom ritmu bilo je malo naivno, no i ostatak albuma je vrijedan slušanja.
Za one koji nisu upoznati s bendom, ova je četvorka iz Brightona, a debi album pod utjecajem Beatlesa i Beach Boysa objavili su 2018. godine. Na "Death of the party" pozabavili su se zvukovima soul popa ili baroque popa koji najviše odgovara 80im i 90im godinama prošlog stoljeća.

Ocjena: 7/10



SEA GIRLS - OPEN UP YOUR HEAD (Polydor records, 2020)

Novi "hajp" na alternativnoj sceni napravili su londončani Sea Girls sa svojim debi albumom "Open up your Head". Iako su aktivni već pet godina, tek nedavno su, nakon četiri EP-a, uspjeli uloviti ugovor i objaviti album. Album stoga sadrži retrospekciju najboljih pjesama sa EP-ova, uključujući i Call Me Out, njihov prvi i dosad najzapaženiji singl iz 2017.
Bend je inače križanac Killersa, Imagine Dragonsa i Bastille s pamtljivim i lako zaboravljivim pjesmama i refrenima, koji će vrlo lako zadovoljiti tinejđerske prohtjeve, pogotovo ako im poneka pjesma prođe kroz neku seriju ili film. Ostatak populacije nek ih izbjegava.

Ocjena: 4/10

TANYA DONELLY and the PARKINGTON SISTERS - TANYA DONELLY and the PARKINGTON SISTERS (American Laundromat Records, 2020)

Ovaj mjesec sam ulovio dva albuma s obradama. Jedan je bio od američke indie grupe WHITNEY, kojeg sam preslušao i ostao ravnodušan, a drugi od Tanye Donelly (ex-Throwing Muses, Breeders, Belly) koja se za ovu priliku udružila sa sestrama Parkington, Rose, Sarah i Ariel, i isporučila predivan atmosferičan album. Za tu priliku su obradili i skoro u potpunosti promijenili neke Tanyine favorite. Od tih favorita izdvojio bi Ocean Rain, koja u ovoj verziji, iako je to jako teško i zamisliti, zvuči skoro bolje od originala Echo and the Bunnymena, zatim Automatic od The Go Go's i Let Me Roll It od bračnog para McCartney. Ima tu i puno poznatijih pjesama, no one nisu tako dobro ispale.

Ocjena: 8/10

THE WATERBOYS - GOOD LUCK, SEEKER (Cooking Vinyl, 2020)

Mike Scott (vokali i gitara) i Steve Wickham (violina i mandolina) od samih početaka, tamo negdje s početka 80ih godina, pokretačka su snaga ovog škotskog benda. Ostali članovi, kojih je bilo preko 90, ako je vjerovati Wikipediji, bili su i ostali nebitni. Među njima je cijela plejada, većim dijelom basista i bubnjara, te duhača i gudača, koji su kasnije ili ranije svirali po mnogim poznatim i nepoznatim bendovima kao što su Fairground Attraction, Hothouse Flowers, Patti Smith Group…
Na svom su četrnaestom albumu obožavateljima predali na slušanje 14 dobro poznatih ritmova prožetih škotskim folkom, violinom i mandolinom te Scottovim upečatljivim vokalom. Među njima potkrala se i odlična prearanžirana Why Should I Love You? u originalu od Kate Bush, simpatična (You've Got To) Kiss a Frog or Two, koja podsjeća na…, tradicionalna Low Down in the Broom, koja je najviše podsjetila na folk izričaj s meni najdražeg "Fisherman's Blues" albuma te hip-hoperska Denis Hopper.
Ipak, drugi dio albuma je malo zamorniji jer se Scott odlučio na čitanje proze preko glazbene podloge, a to bi prošlo da traje 2-3 pjesme, no skoro pola sata je malo "too much", iako mi je Postcard from a Celtic Dreamtime jedna od dražih pjesama na albumu.

Ocjena: 6/10

pedja // 02/09/2020