Ljetni mjeseci obično ne obiluju novim izdanjima, jer su bendovi na turnejama i festivalima, a iako ove godine nije bilo previše festivala, većina bendova je zaštopala izdanja i čeka jesen. Što ne znači da nije bilo zanimljivih izdanja.

Krajem lipnja većinom sam vrtio Lucy Dacus i njen treći album Home Video. Koliko god mi boygenius nije sjeo, toliko su mi solo albumi Lucy, Phoebe Bridges i Julien Baker baš baš baš. Naravno i one su ovdje, a onako kako mi je Kyoto sjela prošle godine, tako mi je ove Triple Dog Dare. Definitivno jedan od najboljih ovogodišnjih albuma. (Ocjena 9/10)

I treći album Japanese Breakfast pod nazivom Jubilee se dosta vrtio preko ljeta. Nisam nikad mislio da netko može napisati predivnu pjesmu i nazvati ju - Paprika. To je uspjelo korejsko američkoj pjevačici Michelle Zauner, koja se skriva iza japanskog doručka. I ostale pjesme na albumu su prozračne i ljetne. (Ocjena 8/10)



Od onih koji se nisu uspjeli zavrtjeti više puta, poslušao sam:
Wolf Alice - Blue Weekend
Crowded House - Dreamers Are Waiting
Garbage - No Gods No Masters
Hiss Golden Messenger - Quietly Blowing It
King Gizzard & the Lizard Wizard - Butterfly 3000
Liz Phair - Soberish
Modest Mouse - The Golden Casket
Sleater-Kinney - Path Of Wellness
The Mountain Goats - Dark In Here

Jedno od izdanja, za koje se prema najavnim singlovima moglo naslutiti da će biti zanimljivo je kolaboracija vokalista Primal Screama i Savagesa. Bobby Gillespie i Jehnny Beth objavili su album Utopian Ashes, a koji je uslijedio nakon primamjivih singlova Remember we were lovers i Chase it down. Dva vokala koja se jako dobro nadopunjuju koji su mogli postati novi Jane i Serge, no na žalost, ostatak materijala ne prati ove dvije pjesme, pa do kraja kreće zijevanje, pa čak i spavanje. (Ocjena 6/10).

Los Lobos su mi oduvijek bili dragi bend. Ne zbog La Bambe, nego zbog La Pistola Y El Corazon, a njihov Kiko, vrlo često se vrti na gramofonu. Spazio sam da izlazi Native Sons i baš se poveselio poslušati nove materijale. Ispalo je da je to album obrada posvećen njihovom Los Angelesu. Simpatična ideja i ne loš album, na kojem su "oživjeli" neke njihove najdraže latino bendove, al ipak više volim njihove pjesme. (Ocjena 7/10)

Kroz slušalice su prošli i:
Alan Vega - Alan Vega After Dark
Billie Eilish - Happier Than Ever
Clairo - Sling
Wavves - Hideaway

Kako su mi tek krajem osmog otkrili Inhaler i njihov debi album It Won't Always be like this, nedavno sam ih tek malo više konzumirao. Fini indie pop rock koji svira ovaj bend iz Dublina, mješavina je mnogih utjecaja, prvenstveno post punk britanske scene. Pjevač benda je Bonov sin, pa će te slušajući njihove pjesme ponekad pronaći sličnost u glasu. Srećom, iz rane faze U2, a ne ove kasnije kad se počeo kreveljiti. (Ocjena 7/10)



Osim novih albuma i pjesama puno sam konzumirao i nekih starih zaboravljenih, a kojih sam se prisjećao čitajući Matinu "žednouhu" knjigu. S njom sam se prisjetio koncerata koje nam je priuštio i koncerata koje sam na žalost propustio.

pedja // 04/09/2021