RUNDEK & EKIPA - Brisani prostor (Menart, 2020)

Darko Rundek se od kraja 70ih godina, kada je s Haustorom krenuo svoj pohod na scenu, pa do kraja ove epidemijske 2020, pojavljuje u raznim formacijama. Rijetko je kad svojim prisustvom odmogao, već je samo još više oplemenio muziku prijatelja, poznanika ili svog matičnog benda, kako god ga zvao. Haustor, Rundek Cargo Orkestar, Rundek Cargo Trio, Andreja i Ftičeki ili samo Rundek, .... (dopuniti ako se sjetim još koga), ostavili su iza sebe puno lijepih pjesama i albuma.
U novoj frakciji, okupio je oko sebe nešto starih suradnika, promiješao ih s mladima, nazvao ih "Ekipa" te već singlovima Tko su svi ti ljudi i Unutarnji glas dao naslutiti da nas čeka jedno jako zanimljivo izdanje.



"Brisani prostor" najavljivan je kao dupli EP, što me pomalo začudilo jer nisam baš vidio potrebu za tim, s obzirom da je to taman lijepa skupina pjesama za jedan album, ali čuvši EP-ove svaki posebno, vjerujem da je to napravljeno s razlogom.
Tako prvi EP, nazvan "EP1-DO" čine prilično "straight" pjesme, koje svaka za sebe zaslužuju biti singlovi. Drugi pak "EP2-OD" su ipak malo experimentalnije pjesme, neslužbenih formi i improvizacija, koje ponekad zvuče i nedovršeno, no šteta bi bilo da ih nismo čuli, pogotovo Novčić za sreću koja svojim početkom neodoljivo podsjeća na Morphine.
Kao i dosadašnja Rundekova izdanja, koja nisu bila direktno vezana za određeni teritorij (Balade Petrice Kerempuha ili suradnja s Ftičekima), muzika na "Brisanom prostoru" nudi mix glazbenih izričaja i geografskih teritorija, toliko specifičan za Rundeka, da bi ga već nakon toliko godina mogli i oficijelno nazvati "Rundekizmom". Tu možemo čuti reggae, funk, jazz i rock koji su se proželi s balkanskim, afričkim ili azijskim ritmovima i čine odličnu kombinaciju, pa će volitelji Rundeka ovim izdanjem itekako doći na svoje, pogotovo ako znamo da mu je to prvo studijsko izdanje od "Mostova", ako izuzmemo suradnju s Andrejom i Ftičekima.

Ocjena: 8/10

WEREFOX - Live Radio Session (We are records - self release, 2020)

Četiri godine je prošlo od albuma "Das Lied Der Maschinen" slovenskih Werefox i priznajem da sam očekivao malo opsežniji materijal od četiri pjesme, snimljene uživo na Radiju Študent, no, ni ovo nije za baciti.
Prekmurska petorka i dalje piči po svojem. Sviraju svoj melodični noise, koji se oblikovao još tijekom rada sa Psycho-path, a karakteriziraju ga specifičan ponekad umirujući, ponekad uznemiravajući vokal pjevačice Melee te čvrsti gitarski rifovi Sašo Benka, kojem se pridružio i Hannes Jaeckl te moćna ritam sekcija koja jede sve ispred sebe.



Šteta je da takvi bendovi imaju porijeklo s naših prostora, umjesto iz nekih drugih, jer bi time vjerojatno uspjeli ostvariti i veću karijeru od sviranja po slovenskim i exyu gradovima pred šačicom ljudi.

Ocjena: 8/10

GAZORPAZORP - Od vazduha i sunca (Moonlee Records, 2020)

Iz susjedne Srbije nas svako toliko počaste s pregrštom dobrih, mahom gitarističkih bendova, koji se prvo predstave nekom zajedničkom kompilacijiom, a onda se polako privlače prema ušima slušatelja svojim singlovima i izdanjima. Šteta je da takvih kompilacija nema i više, pogotovo iz svih prostora exyu.

Prva od tih kompilacija bila je, sad već legendarna "Jutro će promeniti sve", na kojoj smo upoznali između ostalih Repetitore, Nežnog dalibora i mnoge druge. Prošle godine na kompilaciji "Hali Gali" zasjali su Šajzerbiterlemoni, ali i Gazorpazorp sa svojom Mojom devojkom.



Godinu dana kasnije i par singlova između, oni imaju svoje prvo oficijelno izdanje (nakon bandcamp izdanja iz 2018). Doduše ono ima samo pet pjesama i traje 17 minuta, ali i to je dovoljno da ih zavolite.
Gitare pršte (Vratimo nežnost u grad), dodaje se malo post-punka i psihodelije (El Matador), s prstohvatom balkanske škole (Tango), pa "Od vazduha do sunca" čini taman dobar teaser za neko dugosvirajuće djelce iz radionice ovih Beograđana.

Ocjena: 8/10

pedja // 08/12/2020