Julien Baker - Little Oblivions (Matador, 2021)

Iako nisam baš Julien nisam baš obraćao pažnju kroz Boygenius, gdje je svirala zajedno sa Lucy Dacus i Phoebe Bridgers, a ni kroz solo vode, nakon prošlogodišnjeg Bridgersinog albuma, odlučio sam dati šansu i njenom albumu.
Naravno, Bridgers ne Baker i Dacus dala priliku za suradnju na njenom "Punisher"-u, pa joj je na "Little Oblicions" to vraćeno. Baker je pjevala na dvije skoro najljepše pjesme Graceland Too i I Know the End, dok je Bridgers ovdje dobila mjesto na Favor, trećem singlu i pjesmi koja je otpjevana u troglasju (naravno i Dacus je tu) a uz to je i predivna.
Iako oba albuma s njihovim pjevačicama možemo ubaciti u istu ladicu, "lijepih i ugodnih te nenametljivih albuma s ženskim vokalima koje volimo", osnovna razlika jest što je Baker sve na albumu odsvirala sama, a pod sve idu gitare, bas, bubnjevi i perkusije, dok je Bridgers iza sebe imala cijelu armiju svirača raznoraznih instrumenata.
Ako već uspoređujem ova dva albuma, "Little Oblivions" mi se čini kompaktniji i zaokružen od početka do kraja, no za razliku od "Punisher"-a, nedostaje mu poneka jača pjesma (a tamo je to bila barem Kyoto), da Julien Baker lansira u orbitu, no, možda je ovako i bolje.

Ocjena: 8/10

Lost Horizons - In Quiet Moments (Bella Union, 2021)

Iako sam mislio da sam pisao već o njihovom prvom albumu "Ojala" (2017), čini se da ipak nisam, pa onda slijedi lagani uvod. Naime, Lost Horizons su Simon Raymonde (bas, gitare, klavijature i produkcija) (ex. Cocteau Twins) i Richard Thomas (bubnjevi, klavijature, gitare) (ex. Dif Juz), potpomognuti hrpom poznatih i nepoznatih muzičara, a s obzirom na njihovu prošlost, legitimno su prozvani "This Mortal Coil 21. stoljeća". A njihova suradnja potječe još od tog doba, odnosno iz pjesme 'Ivy And Neet', s drugog This Mortal Coil albuma "Filigree & Shadow (1986)", gdje je Thomas "pustio" svoj sax na Raymondeovu improviziranu klavirsku dionicu.
Enivej, da nejdem sad prevše u prošlost, momci su tijekom 2020. svaki mjesec objavljivali po jednu pjesmu, pa je tijekom studenog iste godine digitalno objavljen album "In Quiet Moments Vol1" s osam pjesama, a prije koji dan i nastavak istog "Vol2" s narednih osam. A u prodaju je pušten i dvostruki LP sa svim pjesama i to u nekoliko boja i formata.



Da sad ne idem previše u opis svih pjesama, jer je već i ptičicama na grani jasno kakav zvuk mogu očekivati na ovom albumu, samo ću istaknuti nekoliko gostiju da Vam još malo zagolicam maštu. Tu su, pa početak, povratnici s "Ojale", Tim Smith (ex. Midlake), Gemma Dunleavy, Karen Peris (The Innocence mission), Cameron Neal (Horse Thief) i Marissa Nadler. Osim njih, pridružuje se i dobar dio "Bella union obitelji", John Grant, Fiona Brice, Ren Harvieu, Jack Wolter (Penelope Isles), te Dana Margolin iz Porridge Radio, kao i drugi poznati i još nepoznati glazbenici.
U svakom slučaju, velika je vjerojatnost da ću ovih 75 minuta ugodne glazbe slušati još dugo dugo.

Ocjena: 10/10

Maxïmo Park - Nature Always Wins (Prolifica Inc, 2021)

Paul Smitha i ekipu iz Necastlea pratim negdje od izlaska debi albuma "A Certain Trigger". Titpičan britanski indie post punk sa zanimljivim Smithovim vokalom, nije mi baš uvijek sjeo, no bio sam među malobrojnima na njihovom odličnom koncertu u Tvornici, a najbolje sam se osjećao uz njihov "Too Much Information" iz 2014.
Danas bend ima već preko 20 godina rada iza sebe, sedam studijskih albuma i ponešto promjena u ljudstvu, no okosnica benda, "glava" Duncan Lloyda uz nezamjenjivog bubnjara Toma Englisha te pjevača Smitha, je nezamjenjiva. Svakom novom postavom mijenjao im se i zvuk, koketirali su i s elektronikom, sintetikom i funkom 80ih, no uvijek su nekako ostali u postavljenim granicama, upravo zbog spomenutog specifičnog vokala te prepoznatljivih muzičkih aranžmana "made by" Lloyd.
I na najnovijem albumu ostali su u tim okvirima, a već vidim da će epska Partly of My Making ili "killersoidna" All of Me biti veliki hitovi na ovogodišnjim britanskim festivalima. Spomenut ću i Meeting Up, koja kao da je zaostala s "Too Much Information" te Why Must a Building Burn, pjesmu posvećenu požaru u Grenfell Toweru 2017. Ipak, meni je nekako najbolje sjela Versions of You.
Ocjena 8/10

pedja // 08/03/2021

PS: U veljači sam preslušao, između ostlih i
Black Country, New Road - For the First Time,
Clap Your Hands Say Yeah - New Fragility,
Claud - Super Monster,
Cloud Nothings - The Shadow I Remember,
Django Django - Glowing In The Dark,
Melvins - Working With God,
Nick Cave - Carnage,
Pale Waves - Who am I?
Sarah Mary Chadwick - Me and Ennui are Friends Baby
Tash sultana - Terra Firma,
Tindersticks - Distractions,
The Hold Steady - Open Door Policy,
The Staves - Good Woman,
Virginia Wing - private LIFE,
no...