Ovo ljeto će biti pasja žega, pakleno vruće da se krepa, od vreline usahnuti će repa. Stare babe, coprnjaci, vještice, vračare, gatare i ini za koje se smatra da se bave lažnim proročanstvima i praznovjerjem, uvjereni su, poput mene da će ovo ljeto uistinu biti opako. A to znam jako dobro zahvaljujući današnjem danu, 8. lipnju iliti junu koji ima duboku mitološku povijest još iz Starog zavjeta. Tada su, naime ljudi molili Boga da im nešto dade, a on im je na današnji dan dao kišu. Ili nije, zavisi koliko su mu se molili postavivši svojeg veleposlanika Medarda kao sveca - zaštitnika toga dana. I kaza Bog ljudima: koliko ste mi se molili na taj dan, takvi će vam biti narednih 40. I ne kaže se uzalud da se po 8. lipnju poznaje ljeto, a ja pamtim svaki 8. lipanj unazad pola stoljeća jer sam rođen tog dana…
I tako ja tog dana običavam objavljivati recenzije meni posebno dragih izvođača. Ove godine sam ga mislio dati kompilaciji obrada Gang Of Four, ali me više od pola materijala razočaralo, pa je tako odabir pao na deseti album novosadskog Mrta, prvog nakon gotovo 3 godine, objavljenog koncem 2019., no diskografski spada u prvu pandemijsku godinu, taman uoči svjetske katastrofe. MiKKa, odnosno Inquisitor se ovdje stilski savitljivo snalazi u elektronskom drone maniru s mračnim ambijentalnim uvodnikom "Ittaka" fokusirajući fabulu na kombinaciji mitologije, grčkih epova, robovlasničkog društva, a dokaz tome je sjajno režiran i dizajniran video za pravi industrial ubod "Booty FaL". Kada pogledate spot, sve je jasno gdje se sadržajno odvija čitava radnja.
Naredni materijal se giba u različitim relacijama: "PSSR" je neurotičan komad de-kompozicijskih gabarita s anksioznim raspoloženjem, ali može se reći i daškom plesnog temperamenta, naslovna "Urwell" izranja iz tamnog elektriciteta u disonantni EBM-doom, vraški usporenog tempa. Inquisitor je tokom čitave sesije albuma izuzetno hrapav, režav, morbidan i opak poput Foetusa i razjarenih Blixe i Genesisa (naravno P-Orridgea) iz bijesnih i frustriranih dana mladosti kada su u principu i radili najoriginalnije ploče. Onda se temperament prebacuje u ledenu sablasnost "Memorex" kakvu niti Dead Can Dance u najboljim vremenima nisu uspjeli ufatiti pod rebro i baciti na žrtvenik. Potom se nakratko zatanca, jest da nije "Tanc debil", ali "Worros Nott" nije daleko, može se dobro zadrmusati EBM headbanging u isprekidanim ritmičkim periodima. Onaj pravi duh eksperimenta koji redovito stoji uz Mrt dostavlja se u grozomornoj "Zub AR" koja sama po svome nazivu dovoljno govori. Vokali su modulirani, nerazgovjetni, sablasni, makabrični… Asocijacija na zadnje radove Throbbing Gristle je sasvim opravdana, elem, riječ je o najmodernijem post-industrialu sa slobodnim ekspresijama nastavljajući kaotično raspršenom "DanZZur" u kojoj se ritmika pretvara u rastrganu melodičnost, a funk odjeci u šamaranje smaranja. Nađe se čak i analognih zvukova u kratkoj "Allu" noiserski uobličenoj koheziji gitarskog world-musica, a nalikuje i na distorziranu šargiju, citru i oud. Završna "Basting" je, malo teže za povjerovati, moderna klasična opera u rasplinutim 'clean' vokalima prozračnih kolorita kakve od Inquisitora rijetko kada dobivamo i to još uz pratnju prepariranog horror klavira smještenog u neki jezoviti dio demonima opsjednute kuće, a obično nije podrum, nego sobičak što ima zloglasni dosje.
Za one kojima ovih 36 minuta nije dovoljno, audio kaseta ima zanimljiv bonus s eksperimentalnim komadima, a sve se to jako dobro uklapa u amfiteatar današnjeg dana koji nagovještava opako i pakleno horror ljeto. Razmotrite, ako ne vjerujete ovoj mojoj copriji, vratite se na recenziju za 40 dana, tamo točno u nedjelju 18. srpnja ili jula jesam li ili ne u pravu.