Nije nužno da se MiKKa trebao hvatati ovakvog opsežnog rada kao što su obrade nekih njemu važnih, vrijednih i njemu ponajmanje značajnih kompozicija kad je više od polovine njih pribjegao gotovo istom sistemu. Pjesme u originalima su manje-više svim ljubiteljima alternativne svjetske, a i domaće scene vrlo poznate, neke su uistinu iznenađujući odabiri, a neke su obavezno štivo bez kojeg se ne može. Neke od njih je iskasapio potpuno im oduzevši svu artističku čar, a nekima je dao sasvim nove dimenzije koje se s originalima podudaraju jedino po lirici.

No, stvar je u tome što je gotovo svima njima dao apokaliptičan drone/gothic/post-industrial ugođaj bez obzira radilo se to o "Kerosene" (Big Black), "No sleep til' pussy" (SexA), koja ovdje zvuči poput Einsturzende Neubauten 90-ih, "A day in the life" (The Beatles) ili "Radioactivity" (Kraftwerk), pjesmama koje su same po sebi energične i plesne, a u slučaju The Beatles i Kraftwerk vrlo kompleksne zahtjevajući pomnu konciznost i analizu koja je ovim obradama sasvim skrenula sa dnevnog svijetla u grobnicu iz koje zaudaraju hodnici horor kanalizacije, vapaji ukletih duša i deformirano-degenerička djeca Černobila, Hirošime i Nagasakija. Bez obzira na to, umjetnička sloboda je neograničena, nema pravila po kojima se smije, može i treba raditi interpretacija tuđeg rada, no Mrt se dobro poskliznuo upravo na ova dva komada. Pjesma Kraftwerka ima na samom početku morseovom telegrafskom abecedom otkucan važan dio čitave skladbe koji je Mrt pretvorio samo u popratni efekt bez značenja oduzevši mu vitalan artistički detalj. Možda i bez znanja što one 'ti-tu-ri-ti-ta-te' predstavljaju.

Okey. Što se tiče kasapljenja Satana Panonskog "Oči u magli", to može proći, vinkovački pokojnik se sigurno ne bi ni najmanje jezio, ali nije baš najjasnije pretenciozno pumpanje glam-rock klasika "I'm the leader of the gang" od kojeg bi se i sam siroti Gary Glitter posramio priznavši samom sebi da je svojevremeno bio posljednja rock sirovina i seljačina. Ali ipak, najlošija interpretacija se nalazi na samoj završnici gdje su doslovce po tamburi dobili švedski majstori tehnical-djent metala Meshuggah. "Soul burn" je izmrcvarena do neprepoznatljivosti s očitom tenzijom podsmijeha i arogantne sprdačine uz pratnju neurotičnog drndanja po akustičnoj gitari, a MiKKa se svim silama trudio što ogavnije ismijati vokal Jens Kidmana. A, jao, šta će tek biti kad Frederik Thorendal čuje u šta se pretvorila njegova gitarska tehnika, ha-ha-ha!

Ipak, svako stado se najbolje snalazi u svome plemenu, pa je tako izvrsne performanse Mrt priuštio u nekoliko sjajnih brojeva koji svojom re-interpretacijom čak nadmašuju i same originale. Prije svega, to je, ako se uopće smije reći, svetinja Throbbing Gristle "Almost a kiss" koju je MiKKa otpjevao toliko senzibilno i romantično na svoj mračan način da postoji nada kako ćemo jednom ipak dobiti i DreDDup u romantičnom raspoloženju. Drugi pravi pogodak je posve neočekivana obrada "You are so beautiful" (Joe Cocker) u sakralnom minimalističkom izdanju i vokalom nalik na Iggy Popa uz atmosferu koja ima neodoljiv šarm skrušenosti i istovremene veličanstvenosti obreda vjenčanja pred oltarom. Također odlični coveri su i Nick Caveova "Carny" sa ženskim spoken-wordom, pozadinskim muškim naracijama i krikovima u distorziji, kao i totalno mračan "In my room" (Verdelle Smith) u šmeku neo-folka i americane. Možda najmanje očekivana obrada koja se ovdje nalazi jest "The end". Ljubitelji The Doors i Jim Morissona se nikako neće složiti s ovom 7 i pol minuta dugačkom verzijom, ali se mora priznati da je Mrt hladnim bariton naracijama, mrtvačkom atmosferom, elektronskim efektima, disonantnim tonovima i industrial-drone stilom potpuno zaronio u suštinu kompozicije benda o kome se i dalje raspredaju oprečne teze - genijalci ili šarlatani.

A o klasicima Borghesie "Ogolelo mesto", Skinny Puppy "Smoothered hope" i Boyd Rice "Total war" se nema što puno za reći osim da ih Mrt ne može skrnaviti iz čistog strahopoštovanja. Dobile su drugačije zvučne verzije, no suština i osnovna bit su konstante.

Pola albuma je napravljeno dostojanstveno s jasno uočljivim odavanjem časti i priznanja autorima, dok je druga polovica poprilična sprdačina. Nekad izrazita, a nekad sofisticirana. Točno se nazire dualizam naslova albuma - kraljevstvo idolopoklonstva/ kraljevstvo kurvi, bludnica i prodanih duša. U tome je ovaj rad potpuno uspio bez ikakvog specijalnog recepta i potrage za milozvučnim ljubljenjem stražnjica potencijalnog auditorija. Toga kod Mrta nema. On je svoj, pa makar i kreštao 'come on, come on, come on, come on'...

Naslovi: 1.Kerosene (Big Black), 2.Almost a kiss (Throbbing Gristle), 3.Ogolelo mesto (Borghesia), 4.Smoothered hope (Skinny Puppy), 5.Carny (Nick Cave And The Bad Seeds), 6.In my room (Verdelle Smith), 7.No sleep til' pussy (SexA), 8.Total war (Boyd Rice), 9.I'm the leader of the gang (Gary Glitter), 10.You are so beautiful (Joe Cocker), 11.A day in the life (The Beatles), 12.Oči u magli (Satan Panonski), 13.Radioactivity (Kraftwerk), 14.The end (The Doors), 15.Soul burn (Meshuggah)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 05/09/2013