MRT je solo projekt Mihajla iliti miKKa iz DreDDup banda iz Novog Sada koji se okušao u teritoriju uslovno rečeno eksperimentalnog dream-ambijentala s naglaskom na iritantne zvukove. Međutim, ovo je veoma topla i prijatna glazba koja u sebi sadrži odličan suvremeni gothic/dark-pop koncept s povremenim izletima u sitne industiral zvukove na gitari. Skladbe pjeva osobno sam Mihajlo (na engleskom) koji usput svira akustičnu gitaru i odlično barata produkcijom. Pozadinu vokala čini stanovita Brigitte koja u svim skladbama ima funkciju ambijenta koji me asocira na Diamandu Gallas i Meredith Monk, te se ovo dvoje glazbenika susreću na teritoriju otvorenom za mnoge buduće opcije. Kombinacija je više nego odlična i ovaj projekt bi vrijedilo nastaviti. Prva skladba "Elevator crockroach" počinje s 25 sekundi tišine (!!!) gdje se pojavljuje Brigitin vokal koji nalikuje na opernu pjevačicu koja imitira zvuk komornog violončela (barem se meni tako čini), a onda počinje sasvim lagani, ali vrlo naglašeni minimalistički blues/cabaret melodičan ritam na akustičnoj gitari. Pjesma traje 3 i pol minute, te Brigitte cijelim tijekom dočarava svojim laid-back vokalom glavnu smjernicu kompozicije (ima čak i dosta ironičnih dionica). Odlično! "Love game" je svojevrsan electro-acoustic glitch u kome Mihajlo uz sasvim jednostavan tekst (na engleskom) koristi nekoliko vrlo bitnih stavki - melodiju akustične i električne gitare, klavijature i eksperimentalne zvukove proizvedene na nekom priručnom sredstvu, ali fenomenalno zvuče (triangl, zvonca, lonci, synth...). U pozadini mu sitno učestvuje Brigitta kao ambijentalna pozadina, ali stvar je fantastična. Možda se nitko neće naljutiti ako spomenem da je sličnu i zamjetnu pop revoluciju napravio David Sylvian kad je okončavao s bandom Japan u vrijeme njihovog hita "Ghosts" (1982). Ova stvar je fenomenalna, nije pop i teče po dadaističkom zakonu da sve što je do sada rečeno ne valja ponavljati. Fantastično! Još samo obratite pozornost na Mihajlov tekst (šteta što je na engleskom, ali to je boljka naših underground izvođača)... "Story" je uslovno rečeno najbrža skladba ovog EP-ija, darkere će podsjetiti na tko zna što, a mene na onaj jedinstveni album Mick Karna (ex-Japan) i Peter Murphya (ex-Bauhaus) s rada "The Waking Hour" Dali's Car iz 1985. Doduše manjka fretless bas i Murphijev specifičan vokal, ali stil je vrlo sličan. Još dandanas obožavam taj album koji mi spada u 20-best albuma svih vremena. "5 00" je industrial akustična stvar koja je potkrijepljena svirkom akustične gitare, pozadinskom električnom noise-gitarom i ksilofonom, a bogata je svojim sadržajem gdje ne nedostaje onoga što su nekada veliki bandovi (poput ranih Swans) imali u sebi - srž. Nije uzalud ovaj čovjek osnovao Dark:Scene Records, ovo je sjajno, ništa pametnije ne mogu reći. Zadnja stvar s ovog užitka je "Before sleeping", koja će mnoge asocirati na vampire i te slične bedastoće, ali je sasvim drugačijeg karaktera. Sjajan dark obojeni akustičan EP!

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/12/2008