Drugi živi zapis novosadskog projekta je za razliku od onog prije punih 7 godina "Live In Space" u kolaboraciji sa Stežicom potpuno okrenut elektro-akustičnim eksperimentima nastavljajući širiti vidike post-industriala u avangardnim tokovima. Onoliko koliko je ta suradnja, a i sam početak Mrt-a bio u edukativnom aspektu pogodan za višeslojne premaze konvencionalnog instrumentarija (sjetite se, imali su oni akustične bubnjeve, gitaru, melodiku, frulu, synth, klavir, a i Stevana iz Youth A.D. i Briggitu na vokalu…), toliko je ova novija faza MiKKinog autorskog izričaja prevazišla takve formate i oblike.



Igrom slučaja sam propustio posljednja dva albuma nadoknadivši ih nedavnim preslušavanjem, no kako je ovaj živi zapis friška roba snimljena 2.IX 2017. u novosadskoj CK13, a izdanje se tek najavljuje za 18.X 2017., nije mi bilo druge nego se posvetiti ovom ekspresivnom čudu od pola sata neobično sročene buke kao da je komponirana za neke apstraktnije setove zagrebačkog Bijenala. Elem, ovdje je MiKKu iliti Inquisitora na elektronici popratio Musta s gromko mračnim growlovima i stanovita Mar2ta na kojekakvim udaraljkama, reklo bi se priručne vrste poput zveketanja gvožđurijom i nekim sličnim artiklima koje je zvučno teško definirati. Možda žlice, kuhinjsko posuđe, lanci, staklarija (a bome se čuje i odjek klasičnog seta bubnjeva u temama "Atom particle", "Il conte di anticristo" i "No", dok je osnovica izgrađena od harmonično-razlomljenih ambijentalnih drone fluktacija u eteričnom dekoru punom psihodeličnih seansi u kojima se pronađe i melodičnih dionica. Sve je naravno pod debelom paskom dark-wave/ gothic atmosfere rasplinute na de-kompozicijske strukture koje po običaju Mrt-a ne dozvoljavaju nikakve izljeve plesnih strasti. Uglavnom, scene koje se nižu od uvodne "Kokkott" do posljednje "Noise poetry" imaju čar neobično sročenog horrora u kome vokalist ne prakticira uobičajeni leksik već semantičku naraciju što se doima poput režanja nekog zloduha.

Glavni dio fabule čine kompozicije nastale upravo nakon spomenutog živog albuma sa Stežicom, odnosno materijala s albuma "3" ("Lower level", "Seville pussines"),. "inTERRIOR" ("Atom particle"), "exTERRIOR" ("In smrad we trust", "Il conte di anticristo") i "Grnda" ("No") čineći potpuni dark-horror dekor potvrđujući tezu da se ovime projektom MiKKa sve više udaljuje od konvencija žanra ka soundtrack, teatar i filmskoj namjeni, tj. njegov slobodni eksperimentalni duh sve više pokazuje sklonost ka postmodernističkoj avangardi koja je u bliskoj vezi s modernom klasičnom glazbom. Snimljena je i video dokumentacija. Poprilično asocira na The Residents…

Naslovi: 1.Kokkott, 2.Lower level, 3.Atom particle, 4.In smrad we trust, 5.Seville pussines, 6.Il conte di anticristo, 7.No, 8.Noise poetry

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/09/2017