Drugi album novosadskog frakcijskog projekta koji se sve više pretvara u band, nastavlja eksperimentalno - melodičnu potku debija "Love After Eath", te k tome donosi i cijeli niz niz neobičnih produkcijskih zahvata uokvirenih kroz gothic-industrial zvučne strukture.

Publici koja redovno prati izdanja sa Dark:Scene Records, Mrt je svakako veoma dobro znan band u kome alfa i omega MiKKa iz DreDDup zajedno sa Briggitom (Danica) na vokalu zadiru duboko u kompleksan industrial zvuk, a ovaj puta on je usko povezan sa ostavštinom ranijih radova Lydie Lunch, Einsturzende Neubauten i sve očitijeg utjecaja Coco Rosie. Zvučna slika i ovaj puta je uobličena putem tko zna kakvih analognih instrumenata i samplova (od klasičnih bubnjeva, akustičnih i električnih gitara, melodike, frule, preko insinuacija na kontrabas, synth, klavir, sve do najrazličitijih kibernetičkih izvedenica), tako da je gotovo nemoguće odgonetnuti šta je sve ovdje korišteno kao elementarni instrumentarij. Pjesme osim što se razlikuju po svome zaista neobičnom tretmanu, lucidno prijatnim ženskim vokalima i elektro-akustičnim kombinacijama tradicijskog, eksperimentalnog i suvremenog industriala, prožete su i različitim stilizacijama koje posebno doprinose razbijanju monotonog dojma koji zna biti česti slučaj kod repetitativnih, da ne kažem retro industrial ostvarenja s kojima ovaj album baš i nema mnogo zajedničkih poveznica. Mrt se čvrsto drži svojih uporišta da bez obzira na sve učestalije korištenje industrial elemenata u mnogobrojnim glazbenim opservacijama (od rocka, punka i metala, sve do popa, dooma, elektronike i etna), ovaj žanr još nije presušio sa svojim vitalnim karakteristikama koje se, na svu sreću, u njihovom slučaju dovitljivo odupiru tradicionalizmu i eklekticizmu. Tek neznatno album upada u sitnu kolotečinu pred samom završnicom s uplivima u čisto eksperimentalne strukture, no i one su uredno realizirane bez remećenja čitavog homogenog sklada i cjelovitosti djela. Možda bi se sitna primjedba mogla staviti na opširnost, no ona će neznatno uzdrmati kardiogram klasične audijencije kad ionako većina naše publike na ovim prostorima s rezervom prihvaća domaće inovantne autore, posebno u fahu ovakve glazbe koja je teško usporediva s nečim postojećim. To sve govori u prilog činjenici da su Mrt i ovaj puta napravili raritetni album na kome su eksperimente sabili uglavnom u standardne aranžmane. Možda na prvo slušanje naslovi poput uvodnih laganih i mračnih "White", "Forest", te instrumental "You don't love me" neće djelovati kao 'pop' šablon, no iza svih slojeva eksperimenata, samplova, delaya, efekata, škripe i neobičnih polumelodičnih spoken-word vokala ipak stoji određena zakonitost aranžmana, barem ona koja se rabi na alternativnim glazbenim područjima. Tek u četvrtoj "KrnjoZub" i petoj "Booby hop" Mrt se prihvaća standardnijeg i prepoznatljivog plesnog industriala naglašenog sa prljavo distorziranim gitarskim riffovima i nezaobilaznim kolažom elektro-akustike, a posebno u minimalističkoj klavirskoj "No friend" u kojoj su poveznice, osim sa ranim Neubautenima, očite i u post-punk improvizacijama. Potom se album samo nakratko ponovno vraća na eksperimentalniji i tromiji dio poput predložaka za suvremeni balet ("Bugs in space"), da bi usljedio najplesniji i najžešći dio sa dva opako razvaljena broja, vrlo kratkim "New punk" i "Lovely bubble" u kojima su sadržani svi elementarni, u pravom smislu riječi, parametri industrial-rocka. Ostatak albuma su četiri turobno mračna komada koji obiluju različitim minimalističkim melodijsko - harmonijskim eksperimentima pri čemu poseban dio otpada na "Puppy discovers sex (feat. Blixa)" gdje je jedini protagonist pas Blixa koji je navodno sam 'odsvirao' kraću klavirsku apstrakciju koja zvuči kao da je sastavni dio nekog elektro-akustičnog solo seta za muzički Bijenale.

Kroz splet vrlo prijatnih i dotjeranih zvučnih eskapada s obilatim eksperimentima, te nekolicinom zaista odriješitih industrial brojeva, Mrt su potvrdili svoju kompozitorsku formu otvarajući nove mogućnosti izraza. Još je prerano tvrditi da je uz prvijenac "Love After Eath" ovo mogući novi korak ka prosperitetu industriala na ovim područjima, osobito kada se pogleda stvarno stanje stvari da su izvođači u ovom fahu ipak više privrženi ka sampleru i laptopu, no ovdje su ponuđene vrlo umješne opcije da se žanr i dalje može koherentno razvijati i sa 'starinskim', analognim zvukovima u veoma ekscentričnom i ugodnom obliku.

Naslovi: 1.White, 2.Forest, 3.You don't love me, 4.KrnjoZub, 5.Booby hop, 6.No friend, 7.Bugs in space, 8.New punk, 9.Lovely bubble, 10.Redbutt, 11.Puppy discovers sex (feat. Blixa), 12.Si, 13.Skinny horse

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/01/2010