home > mjuzik > No One's Son

kontakt | search |

CELULITA: No One's Son (Crime:Scene Records, 2024)

Kratkotrajni bend što egzistiraše 2007-2008 još je jedan u nizu do sada nepoznatih, a od sada, valjda i poznatih ex-projekata genijalca Mihajla Obrenova - Mikke, alfe i omege dreDDup. Ovaj puta u posve analognom bendovskom pristupu gdje je, dakako bio vokalist i gitarist, a pratnju su mu činili Nemanja Batalo (bas) i Srđan Stevanović (bubnjevi). Interesantno, koliko god da se Mikka i ja znamo, a biti će uskoro i 2 decenije, ama baš nikada mi nije spomenuo ovaj bend koji je napravio jedan singl "Sam" i još 5 pjesama snimljenih uživo 2008. u novosadskom studiju Chameleon.
[  ]

Ovo jednokratno izdanje iznosi tek samo 10 minuta, otpjevano je na engleskom i pršti mračnjaštvom do boli uzavrele ekstaze od noise-rocka i post-punka sve do primjesa metala, onog alternativnijeg. Pjesme su relativno vrlo kratke, zanimljiva je fluktacija energije, adrenalina, frustracije i kompresiranog bunta u tako zbijenim opsezima, takoreći hardcore formatima s kojima je u praktičnom smislu svakodnevnog života jako teško baratati. Uzmimo primjerice uobičajeni razgovor: često u jednoj ili dvije minute ne možemo izraziti misao ako ne koristimo pridjeve, proširene rečenice i koliko-toliko obogaćene opise, a vicevi znaju potrajati. Elem, divota je za čuti da se ovako nešto toliko godina dugo nalazilo u naftalinu, uspjelo sačuvati i tek sada s debelim odmakom godina prezentirati širokom auditoriju.

Full EP:



Uvodna "Daisy hell" izranja iz tromog gothic/ post-punka s vozećim bas linijama kao proklamatska katarza već na samom početku, a punk brzača "Revolution" bljuje agresiju i poziv na opći nemir i borbu, vrlo prikladan komad za trenutne demonstracije i lošu atmosferu nezadovoljstva u Srbiji potaknutih jako dobro poznatim događajima, prije svega rušenjem nadstrešnice na železničkom kolodvoru u Novom Sadu kada je poginulo 14 ljudi između kojih su i osobe koje je Mikka poznavao. Šteta što je ovdje gitara potisnuta u pozadinu, inače bi moglo parirati najžešćim The Jesus Lizard. Ovdje se mogu čuti i utjecaji još jednih velikana u kratkoj naslovnjači "No one's son" od samo 50 sekundi - svatko s malo boljom fonotekom će prepoznati The Birthday Party iz vremena "Prayers on Fire" albuma, pogotovo onih stvarčina "Zoo-music girl" i "Figure of fun", a osjeti se ponešto i s "Junkyard" neurotično-pomahnitale epilepsije "Dead Joe". Srđan je fantastično odlupao bubnjeve poput Mick Harveya (da, on je lupao "Dead Joe"), a basovi su vraški isprepleteni s nekoliko kratkih gitarskih izbojaka. Ovo je svakako najluđa stvar, a da je bend imao barem 5% reputacije Cavea & co., tko zna što bi se kasnije dešavalo. "On my own" je najdulja, čak 3 i pol minute psihodelične gothic vožnje umjerenog tempa Bauhaus/ Siouxsie & The Banshees bluesa sa završnim de-kompozicijskim krešendom. Produkcija je jako zanimljiva: vokal je u halovima, odvojen, povućen u pozadinu kao da polumelodično sriče vlastitu frustraciju sa prostranstva bačkih šuma Fruške gore, gdje je Mikka svojevremeno i živio; ovo je baš točno pogođen zavičajni ambijent kompozicije koja ima i odfrljen, futuristički bas stimulans što se tiče level baratanja po miks pultu. Najkraća "Ass Ilym" (samo 34 sekunde) je daleko od lingvističke cake 'asylum' (utočište): totalna je instrumentalna hardcore-noise ekspresija s death/ thrash metal konotacijama i vjerojatno je bila ideja za neku temu do koje kao ekipa nisu došli, ali je zato spomenuti singl "Sam" u potpunosti transžanrovski križanac thrasha, deatha i blacka, a što je još jedna interesantna činjenica, prateći vokal kojeg jedva da se zamijeti, otpjevala je Mikkina tadašnja, jako lijepa djevojka Danica Bićanić koju sam imao prilike upoznati. Njih dvoje su čak jednom i prespavali u mom skromnom stanu kada je Danica išla na koncert Coco Rosie www.terapija.net/koncert.asp?ID=6694 30/06/2009 u zagrebački Teatar&TD. Svaka ljubav je krhka, nema veze, ovo je bio odličan materijal kojeg da je recenzirao naš Edo Žuđelović, dao bi mu DESETKU. Marko Šilljeg bi mu dao 7-6-5 i našao neke mane, a ja dajem devetku. Jer je ovo jednostavno, fantastično.

Naslovi: 1.Daisy hell, 2.Revolution, 3.No one's son, 4.On my own, 5.Ass Ilym, 6.Sam (BONUS single)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 22/01/2025

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Nomad

DARKESTRAH: Nomad (2024)

| 29/01/2025 | horvi |

>> opširnije


cover: Zajedno U Snovima

JOSEF K.: Zajedno U Snovima (1988)

| 28/01/2025 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Austere Dawning

MONTE PENUMBRA: Austere Dawning (2025)

| 27/01/2025 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Trenutki mehkobe

JURE BAJT: Trenutki mehkobe (2024)

| 27/01/2025 | horvi |

>> opširnije


cover: Cutting the Throat of God

ULCERATE: Cutting the Throat of God (2024)

| 25/01/2025 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*