Fokus diskografskog opusa projekta Mrt najkompleksnije je i najmračnije izdanje do sada koje plijeni eksperimentima i avangardnim pristupom.

Mrt je prepolovljen napola; otišla je Briggita i ostao je samo MiKKa, no za vokale se vrlo brzo snašao dovođenjem Simby Lee iz projekta TDSS iz Rume i gotovo da je neprimjetna ova velika personalna promjena. S tek jednom 'gošćom' na vokalu u pjesmi "Tuber koloz", Tijanom koja je jedno vrijeme bila u DreDDup, ovaj album je kompletan duet rad u poznatom sistemu MiKKa (glazba) plus ženski vokal. Inače, Tijanin vokal je preuzet iz jedne stare pjesme DreDDup snimljene još 1999. koja nikada nije objavljena.

Kao nikad do sada, Mrt je zbog raskola sastava i emotivnih kriza potpuno nadahnut istinskom depresijom, mrakovima, tegobama i različitim, uglavnom lošim i turobnim raspoloženjima da je sve svoje psiho-mentalne frustracije satkao u ovaj, zvanično treći album. Ako je netko do sada sumnjao u morbidnost, mračnjaštvo i općenito sumornu gothic vibru kojom su zračila sva izdanja Mrt-a smatrajući je nafuranom dark poetikom, ovaj psihodelični duševni horror apsolutno opovrgava bilo kakve slične primisli. Utemeljen je na stvarnim događajima koje je autor doživio i na svu sreću proživio, te je svoja iskustva sažeo u 14 iznimno umobolnih kompozicija gdje se ne zna šta je luđe od luđega. Da li apsolutno bolesni i uvrnuti stihovi interpretirani spoken-word tehnikom, atmosfera od koje se doslovce ježi koža ili glazba koja je potpuno eksperimentalna i gotovo lišena nekakvih dosadašnjih standarda koji su pratili prethodne radove. Zvuk je ostao isti u prepoznatljivom tonalitetu, ali jezgro same strukture je posve izmjenjeno. Nema više nekakvih, nazovimo 'pop' pjesama, već su sve one pomjerene u ekspresivne segmente pune mraka, beznađa, ambijentalnih užasa i neočekivanih eksperimenata u free maniru gdje su apsolutno izbačeni formati koji bi mogli sjedati u uho kao uobičajeno industrial štivo. Mogao je MiKKa poput Mark E.Smitha kada ga je definitivno napustila Brixy, jebat mater svima po spisku, ali ovaj uistinu hrabri i smioni raskrčivač ledenih bregova, svojim prisebnim istraživačkim mentalitetom zakoračio je na stepenicu više. Poput primjerice Nick Cavea koji je davno izjavio da ne može napisati pjesmu kada mu sve štima u životu, tako je MiKKa svoju emotivno rastrojenu situaciju vrlo staloženo i smireno iskoristio kao nadahnuće koje je satkao u čudnovatim pjesmama s još čudnovatijom muzičkom podlogom.

Izuzev ambijentalnog gitarističkog instrumentala "Inter lud" i mini industrial simfonije "Lower level" koje jedine imaju melodijsku konstrukciju, naravno veoma elegičnu i depresivnu, sav ostali materijal je u principu stanoviti horror soundtrack na kojeg je nafilana mračna spoken-word poezija na engleskom jeziku. Kada bih sada počeo komentirati glazbu, trebao bih jedno dobrih desetak stranica teksta, stoga ću samo napomenuti da je zvučna slika veoma kompleksna, uglavnom de-kompozicijski orijentirana, a kad ne bi bilo tekstova, bila bi veoma apstraktna mada se osjeti da je atmosfera turobna i jezovita. MiKKa je u zvučnu konstrukciju ugradio sve one svoje poznate Mrt finese od akustike i elektronike do industriala i najrazličitijih samplova, ali u potpuno novim oblicima s kojima je ovaj projekt dobio avangardne epitete. Uistinu je teško pronaći na našim područjima ovakvo hrabro eksperimentalno djelo u fahu rock scene koje mirne duše zvuči kao da je pristiglo barem iz opusa akademski obrazovanog glazbenika koji se specijalizirao za modernu klasičnu avangardu. Uz mnogo psihodelije i eksperimenata, ovo je bez ikakve sumnje fokus dosadašnjeg Mrt opusa i kao takav je jedno od najkreativnijih Dark:Scene Records izdanja.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 12/12/2010