Mrt po prvi puta s lirikom. I to na srpskom jeziku u spoken-word izvedbi! Iznenađeni?!

MiKKa (DreDDup) na svojem novom, petom po redu studijskom Mrt albumu odlučio je da sav šarm prethodnih izdanja još jače veže uz art. Mračan, zajeban, sofisticiran, ironičan, inteligentan, provokativan, perverzan, pa čak i bolesno šandrcav. Onakav kakav mu i pristaje. Na već gotovu matricu (koja stoji i sama za sebe kao zasebni instrumentalni cd obilježen kao 'unspoken'), pozvao je svojeg prijatelja i pjesnika Dalibora Radovanca da čita vlastitu poeziju.

U 15 naslova Dalibor se pojavljuje u 13 ("We bring life" i "Rasp A.D." su bez naracija), te smirenim i opuštenim mrtvo-hladnim glasom recituje bizarne stihove u rimama i slobodnim formatima poput kratkih pričica kao da ispija čašu vode. Njegova lirika je prava industrial sex poezija i do sada se nisam imao prilike susresti s takvim književnim izrazom na ovim našim područjima, te ne znam da li se itko osim ponekih pripadajućih industrial izvođača s time uopće bavi. Temelj poezije na ovom albumu većinom je uzet iz njegove zbirke s abnormalno dugačkim nazivom "Odredište, zbirka pokradenih misli iza kojih ne stoji ništa, to jest sveopšte i cjelovito reformisanje cjelokupne vaseljene, povodom glasa časnog slavenskog superplemena, sa pridodatim kratkim komentarima pjesnika Dalibora Radovanca koji je radi toga bačen u lance i prikovan za galiju posredstvom kvazihrišćana, sada se daje u štampu i na znanje svim ljudima čista srca (bijeli primjerak)" (izdavač GraphIT, Novi Sad, 2006). Iz te zbirke ovdje su redom "Nikad više gospođice", "In smrad we trust", "Mašina (za bijelo pranje)", "Zločin i kazan", "Kad pogrebna oprema zove na feštu", "Il conte di anticristo", "Nights in white satan", "Repriza" i "Esplendor satanistico". Ostale 4 su "Pogubljeni raj", "Falus ex machine", "Do you remember" i "Govor ćutnje".



Već prema samim nazivima pjesama može se zaključiti o kakvoj poeziji je riječ. Podosta brutalnim frustracijama s neprekidnim poveznicama u kultu vlastitog spolovila oko kojeg se vrti cijeli svijet. Jebačina koje malo ima, pa malo nema, no sve je to elokventno ukomponirano s podsmjehom, sarkazmom, obilatim crnim humorom, naslađivanjima, ali i inteligentnim dosjetkama, metaforama i raznim insinuacijama. Pri tome se Dalibor nonšalantno razbacuje demagogijom i poznavanjem klasične mitologije, književnosti i filozofije, kao i potpunim uranjanjem u industrial teritorij iz kojeg nisu mimoiđeni leksik punka, post-punka i gothica s čestim transformiranjem riječi u višesmislena značenja.

S ovakvom poezijom i sam Mrt je dobio potpuno zaokruženi profil mračnog industrial projekt-benda sa ciničnim podsmjehom i crnim humorom koji se ionako nazirao iz naslaga avangardnog glazbenog pristupa. A što se tiče zvučne strane, ona je ostala na istoj naprednoj liniji razvitka. Kompozicije su i dalje eksperimentalne, poneke su kaotične, no niti jedna ne slijedi nikakve pop obrasce i klišeje. Plesnih ritmova i dalje nema, a jedini konvencionalni instrument koji je korišten su klavijature. Ostatak infrastrukture doslovce je sagrađen od zvukova pijeska, kamenja, korenja, polupanih sijalica, udaraca po cijevima i odjeka koraka, pa se shodno tome album i zove "exTERRiOR". Do sada je ovo najduhovitije i najprovokativnije Mrt ostvarenje koje će se možda djelomično distancirati od dosadašnje publike zbog ovakve neočekivane preobrazbe sa vulgarno-ekstremnom lirikom, ali će zbog nje istovremeno pridobiti i nove fanove. Uostalom, koga iritira Daliborova poezija, ima drugi 'unspoken', instrumentalni cd.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/01/2013