On se kao autor pojavljuje u svih 10 pričica bilo kao direktni učesnik, promatrač, svjedok ili pripovjedač koji komentira vlastite ili tuđe događaje iz njemu bliske okoline. Praktički, sve su to u određenu ruku autobiografske crtice u kojima se naziva imenom Marek, a shodno tome, i stvarnim likovima je dao nova imena.

Riječ je o onim pikantnim pripovjestima kakvih se uobičavamo prisjetiti s ekipom uz cugu i zafrkanciju s ciljem da se zabavimo i opustimo dajući si ponekad i oduška da otkrijemo ponešto više iz vlastite mračnije, perverznije i nepoznate prošlosti. A Actooon je, hvala Bogu, takvih događaja imao napretek; kada bi potegnuo pisati autobiografiju, za pretpostaviti je da mu niti stotinjak ovakvih zbirka ne bi bilo dovoljno. Oni koji ga blisko ne poznaju pomisliti će da pretjeruje do perverzije, no oni koji ga vrlo dobro znaju, shvatiti će da su sve ove pričice 'skulirane', pa i da su čak doživjele stanovitu autocenzuru. Odnosno, mnogo toga je bilo još opakijeg, prljavijeg i bolesnijeg, samo autor to ovdje nije želio obznaniti.

Tako on ovdje uglavnom razvija teme vezane uz svoje post-adolescentno razdoblje kada je bio poklonik heavy metala družeći se s jednako šašavim istomišljenicima koji su poput njega bili neprekidno odani alkoholu i seksualnim perverzijama u kojima je ženski rod posve šovinistički omalovažen i smatran samo kao objekt za zadovoljavanje požude bez ikakvog prava glasa. No, to je tek samo djelićak ove sočno začinjene zbirke; tu ima još mnogo nastranih, bolesnih majmunarija i raznih gadarija kao što je trpanje vlastitog izmeta u kutiju s kuglicama za bor kod perverznog domaćina koji je njegovoj ekipi u nekoliko navrata isključio kasetofon kad su slušali Metallicu, potom pijana večera s lokalnim klošarima na ulici gdje su se jeli zamrznuti sirovi svinjski odreski i krvavice, biseksualni felacio i još štošta.

Reklo bi se, ovo je do sada njegov najperverzniji literarni rad u kojem će se pronaći mnogi od ovih živućih aktera (neki od njih su skončali uglavnom od pijače), a čitatelji će se sasvim sigurno pronaći, pak s druge strane, u nekim svojim intimnim, vrlo sličnim gadarijama. Ipak, autor nije ovo djelo želio, barem za sada štampati u više od 20 primjeraka jer je uistinu opako i nastrano. Mnogi bi najradije da zbog toga što se i oni sami pojavljuju u njemu, ovo nikada i nije objavljeno. Podsjeća na onu 'knjižicu' Broja Jedan iz Alan Forda, ha-ha-ha...

horvi // 11/08/2012