Skrenuvši pažnju na svoj rad u relativno kratkom vremenu i malom okružju publike, povezuju se s producentom S. Haugeom i počinju snimanje prvog albuma u Sterling Sound studiju. No, očito iznervirani producent, zbog, kako je nazvao "ograničenog sviračkog znanja ariemovaca", napušta studio jer im neznanje nije mogao nadomjestiti synthesyzerom - daleko modernijim glazbalom od onoga koje su oni koristili; smatrao ih je konzervativnim i suviše tradicionalnim sastavom s kojim "nikada neće ništa postići" ! I tada band čini vrlo važan korak angažiravši Mitch Eastera i Don Dixona koji će točnom procjenom usmjeriti produkciju i glazbu albuma "Murmur". Album je završen u siječnju, a objavljen u travnju 1983. Ispeglan starinskim stilom, s obiljem akustičnih gitara i pratećim harmonijskim vokalima koji su odražavali ravnotežu spram promuklog Michaela, album nije mogao proći nezapaženo ni u John Peel Sessionu, a oglasio se i čuveni britanski rock- kritičar Andy Gill koji je zapazio izvanvremensku zvučnu sliku - "…njihova glazba kao da je tu sa vama, čitav život, a opet ima svježinu prvog otkrivanja… to je Bob Dylan u vrijeme rada sa The Band, ovaj album ima istu atmosferu izvanvremenskog, vječnog…". Zanimljiva je Michaelova izjava da za "Radio free Europe" uopće nije pisao tekst u klasičnom smislu, već se prepustio najslobodnijem toku asocijacija pri čemu je gutao, mrmljao i izgovarao riječi koje teško da imaju kakvu međusobnu ili izravnu povezanost ili značenje. Magazin "Rolling Stone" proglasio ih je najboljom novom grupom, a "Murmur" albumom godine. U to vrijeme prodali su 170.000 albuma i to praktički bez javnog hit- singla ili pojavljivanja na Billboard Top-50 chart, što je bilo za tako malen band ogroman uspjeh.

horvi // 26/11/2002