U rujnu 1987. objavljuju peti album "Document", ovaj puta u produkciji Scott Litta koji će u njihovom društvu ostati gotovo deset godina. Što zbog silnih priznanja i pozitivnih kritika, što zbog popularnosti i izlaza iz marginalnosti ili čak zbog producentskog nesnalaženja, "Document" je bio mješavinom svega i svačega. Da nije bio prisutan Michaelov zaštitni vokal, mirne duše bi se stekao dojam da se radi o kompilaciji bandova u usponu (Red Hot Chilli Peppers ili Firehose), bandova u kreativnom padu (Simple Minds), odavno zaboravljenih bandova (Gang Of Four), stadionskih bandova (U2), mainstreama (Bruce Springsteen) ili čak prispodoba poput Phil Collinsa. Ovim albumom punim manirističkih rješenja, na trenutke bespotrebnih solaža i produkcijskih fade- outova, ali i nekoliko odličnih brojeva - "It's the end of the world as we know it (and I feel fine)", "Oddfellows local 101", te njihovim prvim američkim singlom Top-10 "The one I love", R.E.M. je uz vrlo različite i podijeljene kritike ostvario svoj prvi zvjezdani tiraž. Po prvi puta se ostvarila prognoza njihovog prijatelja i managera B. Downsa da će prodavati milijune ploča. No, bilo je jasno kako je medij, popularnost, kritika i industrija od njih gotovo stvorila marionete uništivši im samozatajnost, istraživački duh i kreativno nadahnuće.

horvi // 26/11/2002