Već četvrti put za redom band se ujesen pojavljuje najavom novog albuma. Bio je to odlični singl "Daysleeper", lagana pjesma koja je prethodila ovom jedanaestom albumu. U ulozi producenta se pojavljuje Pat McCarthy a album je ponovno iznenađenje. Promijena producenta i odlazak bubnjara Billa otvorili su novi pristup - uglavnom se koristi bubnjar sa strane i ritam mašina, a glavna vodilja ovog puta je obilje elektronike i synthesyzera, tako da album odiše ambijentalnom atmosferom. Uz samo tri brže (plesnije) kompozicije, hita "Lotus", zatim "Walk unafraid" i odličnog covera Cohenove "Suzanne" u naslovu "Hope", album je potpuno mirne i lagane impresije. Ako se izuzme potpuno začuđujući izbor singla "Suspicion" (mnogi su ga proglasili najgorim R.E.M. singlom), album je cijelovito remek- djelo. Michael ponovno vadi iz arsenala čitav niz različitih tema koje oblikuje u vrlo čudne tekstove o samoubojstvu, pročišćenju od grijeha, ljubavnim opsesijama, seksu, predrasudama. Ponovno bez većeg optimizma (izuzev singla "At my most beautiful"), R.E.M. je stvorio još jedan vrlo mračan album unatoč prozračnim zvukovima kojima je obojen. Ovim djelom su otvorili novo poglavlje u svojem radu i ponovno ušli u novo, neistraženo područje, svoju glazbu ponovno "pomladili" i osviježili, a zasluženo veliku popularnost okrunili trećom svjetskom turnejom u ljeto 1999. interesantno je da su na ovom albumu po prvi puta štampali tekstove vlastitih pjesama.
I tako je R.E.M. došao do konca 20. stoljeća. Internet, elektronska pošta, mp3 formiraju nove oblike piratske aktivnosti narušavajući djelatnost velikih diskografskih kompanija. U međuvremenu tijekom devedesetih stasalo je mnoštvo nezavisnih diskografskih kuća kojima je upravo Internet pomogao u plasiranju vlastitih proizvoda, a mnogi izvođači se nisu libili iskoristiti ovaj medij za vlastitu promociju. Sama rock- scena je izgubila svoj vinilni nosač zvuka, a time i svoj komercijalni efekt, tako da je ovo ispražnjeno mjesto prepušteno elektronici, trendovima i sveopćoj globalizaciji bezbrojnih inačica ove kulture. Rock je definitivno otišao sa scene i potražio svoje mjesto u nekim novim underground katalozima, malim klubovima ili cijelom nizu frakcijskih stilova nazvanih post- rock, new breed, techno- metal, ambijentalni rock, atonalni free rock… Onakav kakav je bio na "Monsteru" ili "Murmuru" biti će vraćen tek kroz nečiji neinventivni retro- trend, no tada to gubi svoju buntovnu, revolucionarnu, ideološku ili društveno- sociološku funkciju.

horvi // 26/11/2003