Sredinom devedesetih prioritetni položaj zauzimaju mnogobrojni oblici elektronske struje (Prodigy, The Chemical Brothers, Underworld, Orbital, Leftfield, Goldie, Orb…), trip- hop, brit- pop, gangsta rap, novi ambijentalno- psihodelični rock (Flying Sorcer Attack, Tar Water, Tortoise, Trans Am…), ogroman uspjeh doživljava ethno i world music s nizom kolaboracija (Deep Forest, Madredeus, Balaki Si Soko, Senser, Fun'Da'Mental, Transglobal Underground…), novi punk, crossover, h/c, a ponovno se okupljaju stare ekipe (Sex Pistols, Gang Of Four, Page and Plant, kasnije i Bauhaus i Blondie…), tako da rock počinje poprimati one pozicije koje se počinju smatrati kao "povijesna klasika", dok sama glazba odlazi s glavnog svjetskog toka, bilo u underground, marginalu ili šablonske okvire (Clapton, Metallica, U2, Offspring…). Ipak se ne može poreći da nije bilo solidnih rock rješenja (R.L.Burnside, John Spencer Blues Explosion, P.J.Harvey…), no sami okviri tekovina su izgubili pod pritiscima mnogih trendova, fuzija i kolaboracija. Lagano, ali sigurno, počeo se razvijati novi oblik koji će se kasnije prepoznati i u hrvatskom nazivu post- rock i koji će vremenom izroditi niz sasvim drukčijih sazvučja.
U jesen 1996., R.E.M. se oglašava singlom "E-bow the letter" sa specijalnom gošćom Patti Smith i novim, desetim albumom "New Adventures In Hi-Fi". Biti će to posljednji rad Scott Litta kao producenta. Nešto mekši zvuk od prethodnog albuma karakterizira bitno drugačiju sliku, premda naslov "The wake-up bomb" zvuči upravo kao ostatak "Monstera". Na albumu se pojavljuju posve nova glazbena rješenja - gitaristički ambijentalni uvod u techno- rock ("Leave", impresionistički solo piano u singlu "How the west was won and where it got us", gitaristički šumovi ("Undertow") i ovaj put potpuno razgovijetni vokali. U cjelini album je prikazan kao mekši rock koji zvuči kao već odrađeni materijal negdje u podsvijesti. Uz dva navedena, kao singlovi su objavljena još dva evergreena - "Bittersweet me" i "Electrolite", a album je snimljen na čak deset različitih lokacija - od Seattlea do Bostona, a instrumentalna minijatura "Zither" je snimljena u garderobi. Vodeću riječ albuma vrše gitare i produkcijski zahvati, dok su ovaj puta klavijature potpuno potisnute u pozadinu, a ono što su mnogi očekivali - gudački aranžmani su potpuno izostali. Ne treba ni spominjati da je album ponovno bio pun pogodak i uobičajeno dobro prošao na tržištu. Michael je izjavio da im je dosadilo razdoblje u kojem su bili smatrani pop sastavom "od kojeg je već svima bilo zlo". Najavljena turneja je izostala zbog priblema s bubnjarem Billom koji je na mini- turneji "Monster" doživio moždani udar, a koncem 1997. i napustio sastav. Band je koncertno pauzirao tri godine; svoj prvi nastup su održali tek 13. lipnja 1998. u Washingtonu na tradicionalnom Tibetian Freedom koncertu. U međuvremenu je Peterov sastav Tuatara objavio drugi album "Trading With The Enemy", a Michael je gostovao na albumu "Jubilee" skupine Grant Lee Buffalo.

horvi // 26/11/2002