Bilo je sasvim jasno da su R.E.M. došli do novog poglavlja - utopiti se u manirizmu ili ponovno zaplivati u neku novu, neistraženu vodu. Povukli su sasvim neočekivani potez angažiravši Don Gehmana, producenta u ono vrijeme mega- popularnog John Cougar Mellencampa koji je potpuno promijenio njihov odnos prema radu u studiju. S komercijalnog aspekta Gehman je bio apsolutni protivnik produkcijske sofistikacije, kompliciranosti i nečistog zvuka. 1986. izlazi im četvrti studijski album "Lifes Rich Pageant" koji su najavili pjesmom "Swan swan humignbird" (soundtrack), a dotadašnju publiku iznenadili jasnim, potpuno razumljivim vokalom, čvrstim i žestokim gitarama i tipičnom "middle of the road" produkcijom. Sve pjesme su bile dinamične, upravo rock and roll kakav do tada nisu snimili, a album je bio u studijskom i kompozitorskom pogledu briljantno odrađen. Na vrlo domišljat način su izbjegli zamci šablona i potpuno odagnali kritičarske predrasude oko možebitnih utjecaja. Više ih nitko nije mogao uspoređivati ni s poplavom britanskih sastava (Housemartins ili The Smiths) ili s tradicionalnim folk- rock izvođačima, već je bilo jasno da su R.E.M. u stvari iz svojeg malog i opskurnog Athensa i undergrounda zahvaljujući svojem radu postali jednim od glavnih protagonista u svijetu rock and rolla. Album se prodao u neočekivanih 500.000 komada, a na sve strane su počele frcati gomile priznanja: "…grupa desetljeća, glasnogovornici nove američke r'n'r kulture, najvažnija generacijska rock grupa, uz The Rolling Stones, The Who i U2 najvažniji band u povijesti rocka…"

horvi // 26/11/2002