U medijima su se počele raspravljati nezaobilazne polemike oko iznenadne pojave R.E.M. - bilo je novinara koji su ih smatrali "revivalom" The Byrds, V. Underground, Television, čak i The Police (!?), a radio - džokeji zbog nerazumljivih tekstova nisu znali način na koji protumačiti i publici emitirati njihove pjesme. Sve njih gušila je činjenica Athensa iz kojeg su ponikle ondašnje velike pop zvijezde The B-52's, te kultni band Pylon, a i cjelokupno bombardiranje scene artifikacijom (Talking Heads, Roxy Music, Laurie Anderson, Japan…), pop- manirima (Duran Duran, Thomas Dolby, Paul Young, Visage, ABC…), nastavkom punk- nasljeđa(Dead Kennedys, Husker Du, Minuteman, Exploited…) ili ograncima new- wavea (Blondie, P.I.L., Siouxie and the Banshees, U2…), tako da ih nitko nije mogao svrstati u trenutne kategorije. Sama činjenica da ih se nije moglo definirati kao "hard core" kome je "opozicija" glavna bit postojanja, niti elitističkim rock- sastavom, cjelokupan dojam R.E.M. je bio naivan, eklektičan i staromodan, a istovremeno neuobičajen i uočljiv, ali nikako marginaliziran. Taj stav je dobio svoje jače obilježje u travnju 1984. kada su objavili drugi album "Reckoning", ponovo s Easterom i Dixonom. Bio je to album jednostavnih pop- melodija s naznakama folka i tradicionalnog rocka gdje se jasno iskristalizirao potpuno autentičan glazbeni stil banda i zaštitni znak vokalnih manira. Tada je bilo potpuno jasno da se ne radi o idejama "slučajnosti" ili sastavu kratkog daha, premda su ih u Britaniji etiketirali pop kombinacijom Beach Boysa i tada akualnih i popularnih The Smiths. U stvari prikaz je bio vrlo jasan - deset sjajnih poetičnih pjesama ("7 chinese bros.", "So, central rain", "Time after time", "(Don't go back to) Rockwille"…) s kojima su lucidno i hrabro pobjegli od bilo kakve kategorizacije - sklonosti prema avangardi i umjetnosti, a istovremeno razgraničili pojmove popa, rocka i show bussinesa. To su potkrijepili u mnogobrojnim izjavama: "Pokušavamo pobjeći od ružnije strane glazbene industrije- čitava igra je u samoisticanju i lako se može uočiti kako ljudi postaju egomanijaci. Mnogo toga što se veže za rock and roll nema veze s nama. Ne zato što smo jedinstveni ili posebni, već zato jer nas sve to ne zanima. Ono što nas smeta kod novih bandova jest njihov ulazak u studio - obavezno nabave poznatog producenta koji im dotjera i ispegla materijal koji teško mogu reproducirati na koncertima. A to ubija svaku spontanost. Ne želimo reći da kod nas postoji više veze između glazbe s ploče i one uživo jer su to dva različita pojma, ali nam se čini važnim materijale prvo dobro prikazati uživo, a tek onda ih snimiti. Bez obzira kako nas kategorizirali i tumačili, mi smo rock and roll grupa. Mi nismo umjetnici, mi se jednostavno trudimo uraditi najbolje što možemo. R'n'r je stvar stava i ritma, a mi imamo oboje!"

horvi // 26/11/2002

PS: "Reckoning" je prodan u 250.000 komada, band je svirao širom USA; čak su bili i predgrupom The Police, a njihov manager im je predvidio svijetlu budućnost izjavivši još 1982. da će prodavati milijune ploča. Tada je izgledalo da će sve krenuti vrlo brzo prema tom planu.