Potpuno osokoljeni tantijemima kritičara koji su obasipali njihov dotadašnji rad, početkom 1987. objavljuju (u to vrijeme) ovaj potpuno nevažni album. To je kompilacija na koju su stavili petnaest kompozicija - poleđine singlova i neobjavljene snimke. Između ostalog, bile su to obrade Velvet Underground, Aerosmith i lokalnog athenskog banda Pylon. Danas ovaj album ima vrlo važnu funkciju u dokumentaciji banda jer ih bezrezervno prikazuje u njihovom tzv. "predahu" između dva albuma, te u naoko nevažnoj činjenici - kako doživljavaju cjelokupnu glazbenu scenu, njezinu ostavštinu i vlastiti pristup prema ranije objavljenim ili odrađenim materijalima. Neki kritičari su ovo smatrali "ispušnim ventilom" koji ih ponovno prikazuje u manirističkom položaju kojim će zakomplicirati svoje ideje i realizacije. Album je prošao samo kod obožavatelja, no unatoč lošijoj prodaji, R.E.M. je tek sada počeo solidno zarađivati na račun dotadašnjih izdanja, ali je Michael Stipe i dalje ostao živjeti u svojoj kučici bez struje i vode što je razvezalo mnogobrojne teme u publikacijama o "ljutom i zagriženom tradicionalistu i protivniku glazbene industrije" što će se kasnije odraziti kao dvosjekli mač i umalo ugroziti karijeru banda.