Moram priznati da sam nekako zanemario albume MAXIMO PARKa i ostavio ih po strani, onda kada ih je trebalo slušati. Pripremajući se za koncert preslušao sam oba albuma i zaključio sa su bili nepravedno zapostavljeni. "A Certain Trigger" ima ono zbog čega su MP dobili naljepnicu post-punk benda, dok je "Our Earthly Pleasures" klasični indie pop s naglašenim klavijaturama ko iz "kviskoteke". Momci iz benda odlučili su prije objave trećeg albuma prošetati malo mjestima gdje još nisu svirali i isprobati uživo nove pjesme. Nije uopće loša ideja. Mogu tako doći i Bloc Party, British Sea Power, Razorlight…
U publici te večeri nije baš bilo previše gužve, osim u prvim redovima gdje su bili cijeli 2A klasične gimnazije i 3C neke umjetničke. Oni su znali sve textove, većina dječaka je imala šešire, slične kao i Paul Smith, pjevač benda. MP uopće mi nisu ličili na teen band, al čini se da kod nas imaju taj status. Kako je koncert odmicao, a MP su redali malo starih, pa malo još starijih pa malo novih, atmosfera se zagrijavala, pjevač se dobrano oznojio, a čini se i iznenadio pjevačkom podrškom iz publike. Nove pjesme, čini se da su nadogradnja na "Our Earthly Pleasures" s naglašenijim klavijaturama. Tako In another world you've found yourself by now ili Let's get clynical, imaju kraut elemente, a one starije kao što su Books from boxes ili Nosebleed taman se lijepo nadopunjuju. Malo tu iskaču Graffitti ili Apply Some Pressure, no dobro dođu za predah. Završili su s odličnom Girls Who Plays Guitars nakon sat vremena energične svirke, u kojoj se pjevač pokazao kao pravi frontmen i zabavljač. On povremeno koristi svoju crvenu knjižicu iz koje čita neke dijelove pjesama ili zahvale na jeziku zemlje u kojoj sviraju.
Na bis su se vratili odlučni da odsviraju još jednu novu stvar no na zahtjev iz publike odsvirali su By the Monument i rekli da im je ovo valjda prvi put da su promijenili set listu tijekom koncerta, dok su nas na kraju počastili s pjesmom Questing, lijepom baladom koja će se naći na novom albumu.

Uz zahvalu "thank you all who pay to see us play. hope to see you again, maybe soon maybe not", MP su zadobili moje velike simpatije svojim izravnim pristupom i odličnom svirkom, a mislim da nitko od nazočnih nije doma otišao razočaran. Za kraj, treba spomenuti da je koncert održan u organizaciji jedne austrijske koncertne agencije, koja će se potruditi dovoditi mlađe britanske bendove, pa je shodno tome i austrijskom načinu održavanja koncerata predgrupa (The Orange Strips) počela svirku u 20:30 (na što ja nažalost nisam stigao), dok su MP počeli u 21:30 sa svirkom. Sve je bilo gotovo do 23h, pa tako pazite na sljedeće koncerte u istoj organizaciji da ne bi previše zakasnili.

pedja // 03/03/2009

> vidi sve fotke // see all photos