Cijela novonastala situacija je rezultirala gotovo trogodišnjom diskografskom neaktivnošću. Povučeni u Athens i mirni život, čekajući povoljniju klimu, brižljivo su pripremali nove materijale godinu dana pod naslovima "Fiction" i "Love songs". Skoro bez ikakve veće medijske prisutnosti i najave, početkom ožujka 1991. Izbacuju singl i nevjerojatno osmišljen prateći video spot "Losing my religion",a tjedan dana kasnije i sedmi album "Out of time". Sve sumnjičave prognoze su pobijene već najavnim singlom koji ne samo da se nije uklapao u trenutne žanrovske obrasce, već je na gotovo standardni R.E.M. pristup pružio melankoliju na potpuno nov način. Tijekom godina ova je pjesma postala njihovim najvećim hitom, a uz "Love will tear us apart" grupe JOY DIVISION i jedna od najljepših ljubavnih rock pjesama uopće. Album je bio nevjerojatan iskorak spram onoga što su napravili na svoja dva prethodna izdanja. Pop-melodije su zamijenjene novim i vrlo složenim tekstualno-vokalnim aranžmanima u kojima prevladava tematika i analiza mnoštva emocionalnih (i ekstremnih) oblika ljubavi. Gitare, akustika i glazbeni ambijenti su njihovu uobičajenu melankoliju u produkcijskom pogledu izjednačili s obiljem gudača, duhača, jednostavnih klavijatura i začuđujućeg inovativnog izbora instrumenta - mandoline. U glazbenom smislu R.E.M. nije odstupio od melodičnih minijatura i već oprobanih struktura, ali je cijeloj slici dodao novu svježinu i mladost, te joj vratili onu izvornu "izvanvremensku" atmosferu. Svaka pjesma je priča za sebe promatrana iz drukčije prizme, a ljubav je osnovni lajt-motiv koji povezuje svih jedanaest naslova u neobičan (ne)konceptualni album. Malo tko je očekivao ovako briljantan album nakon onolike prašine koju su digli utapanjem u komercijalne pop-obrasce, pogotovo i zbog same situacije koja je harala u glazbenom svijetu. Prisustvo manchesterskog popa (Happy Mondays,The Stone Roses…), dark rocka koji je bio na izdisaju (The Sisters of Mercy, Mission…),američkog sub-popa koji je bio u uzlaznoj fazi (TAD, Nirvana, Mudhoney, Soundgarden…), raznih oblika i varijacija gitarskog rocka (Urge Overkill, Jane's Addiction, Pixies…),fuzije funka, metala i rapa ( Faith no More, RHCP ), mnogobrojnih inačica hard cora ( Bad Brains, No Means No, Rollins Band…), vrlo jake i nadolazeće noise scene (Steve Albini, The Jesus Lizard…),te niza individualnih autorskih voda (Nick Cave,The Neville Brothers, Galaxie 500, Sting, Lenny Kravitz…) ili da ne spominjem uobičajene pop-izlete housa, elektronike, rapa, mode, trendova i stilova ; sve je to bilo sklopom show businessa, tako da je ovako miran i jednostavan album R.E.M. bio više nego iznenađenje. Na top listama su čitavih godinu dana obarali vlastite rekorde (singlovi "Losing my religion", "Shinny happy people", "Near wild heaven" i "Radio song"), na MTV su pokupili 9 nagrada, a album je dosegnuo tiraž od devet milijuna. Začepili su gubicu svima koji su smatrali da se ne može istovremeno biti i glazbeni istraživač i hitmaker ; oni su to uspjeli vlastitim imageom bez imagea stavljajući u prvi plan glazbu i ljubavne pjesme koje su uglavnom oslikavale tamniju stranu ljubavi. Koncem 1991. "Out of time" se pronašao na listi albuma godine uz Nirvanu "Nevermind" (album godine po NME), MASSIVE ATTACK "Blue lines" i PRIMAL SCREAM "Screamadelica".

horvi // 26/11/2002