O ovome albumu sam pisao još davne 2012. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14193, bio je križanac neurotičnog noise-rock/ psycho ludila, a sada je objavljen i kao vinil. S odmakom od 13 godina, te remasterom u kojeg je očito uloženo podosta truda, prvotno 16, a sada i 18 minuta ama baš ništa nije izgubilo na originalnosti. Podsjetimo, riječ je pulskom bendu koji je radio cirka 7 godina (2008-2015), objavio 3 rada i onda se razišao. Vidi slučajnosti, ovih dana je i The Spawn Of No-Thing objavio EP "Vampire's Milk Rosé" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=34308, a to je bend u kome sviraju dva kvarnerska udava - Marko Čuljat Čuki (gitara) i Nenad Črnac - Črle (bubnjevi), no razlike su poprilične u stilskim referencama što je jako dobro primjetio naš recenzent Marko Šiljeg. Nego, ovaj remasterirani materijal na vinilu lupa i žeže onako kako je trebao funkcionirati u originalu, ali tada bend još praktički nije imao nikakvu službenu stranicu, imali su tek myspace koji se zgasio, kasnije i kratkotrajnu facebook, ali na svu sreću ostao je youtube kanal na kome je sačuvano nekoliko vrijednih audio i video dokumentacija što se u nekim segmentima, posebice kod živih nastupa podosta razlikuje od studijskog rada što je zavisilo o raspoloženju ritam sekcije. Primjerice njihov, ajde-de, rečemo hit "Prljave ruke" studijski zvuči u post-punk/ noise-rock kombinaciji stare škole Minuteman i The Pop Group, a živi nastup u Banja Luci bi odgovarao mekšem grindcoreu Napalm Death, pogotovo zbog vriskajućeg frontmena Darka Rajića.



Prljave ruke, live Banja Luka:



Koliko su bili otkačeni i iščašeni u ranoj fazi dokazuje i cjelovit video zapis na Radio Puli 17/12/2010 u emisiji "Bez anestezije" kada su imali tek prvi "Promo cd" nastupivši u gaćama! Naravno, bila je to revalorizacija klasičnih američkih zafrkancija Butthole Surfers, GG Alina, The Jesus Lizard, netko će reći i Iggy Pop, te RHCP i Dwarfes ludorija (možemo tu dodati livanjskog Andriju i tada još neaktivan mostarski Crustalno Jasno), a tom prilikom su izveli, odnosno, mogu se pogledati još i dan danas 4 pjesme "Blueberry", "Yuppie music", "NoWai" (prva i jedina ljubavna pjesma benda recitirana preko megafona, ha-ha-ha!) i spomenuta "Prljave ruke". Svaka čast stanovitom Mladenu Mediću Distoru koji je snimio i dokumentirao ovaj video, a pazite, tada je bend samo bio gitara, bubnjevi i vokal, ko što su Napalm Death nastupili na novosadskom Exitu, 2022. ili 2023., ne sjećam se točno. Kad imaš jezgro cjelovite pjesme i dorečeni izraz, bas gitara, a ni druga gitara čak i nije potrebna. Ovo preporučam da pogledate kao uvod u infrastrukturu ovog šašavog, otkačenog i vrlo zanimljivog, originalnog benda.



Sukladno tome, kako je bend čak imao i dulji radni staž, uvijek se sjetim kratkoće Šarlo Akrobate čiji je jedini album "Bistriji ili tuplji čovek biva kad..." www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=318 (1981) okosnica čitavog post-punk/ new-wave ex-Yu s prvim de-kompozicijskim pristupima, čak i prije Sonic Youth, a ustvari, radilo se o velikom utjecaju The Pop Group, tada najavangardnijeg post-punk benda zbog kojeg je moj dobar poznanik Bega, pjevač Trobecovih Kruših Peći posegnuo u London tih dana i bio valja prvi, ili među prvima u ondašnjoj Jugoslaviji koji je imao te ploče o kojima se samo moglo čitati u magazinu Džuboks i slušati na čuvenim emisijama John Peel Session BBC Radio1. Danas sumnjam da bi se itko uopće busom (i brodom preko La Manchea) vozio više od 1.500 km, potrošio najmanje 200 € za prevoz samo da kod kuće donese dvije dragocjene LP ploče. Nekoć je to bila avantura života, mladosti i strasne želje, istina ima i danas toga, samo se malo zna da ljudi odlaze na underground destinacije sa pripadajućim sadržajima koji ih zanimaju.



Ova ploča je bogatstvo pulske scene, vrlo žive i stalno aktivne u underground aspektima na kojoj je svojevremeno bilo istovremeno čak i po 60/ 70-ak autora i izvođača prikazavši ogroman potencijal kvarnerskog lučkog grada o kome pevaše čak i pokojni trubadur lala iz Novog Sada koji nije niti 1% fermao pulski rock, ali mu se to uklapalo u komercijalni šlih, valjda znate o kojem hitu pričam. Ajde, malo sam skrenuo na seljačine, ne, ovo je bio jako dobar album, sada kažu momci da je EP sa čudnovatim fikcijama i stilskim pasažima. "Yuppie music" se danas čini sprdačina od 4 minute na čitav indie/post-rock fluktirajući poput King UBU koji rade što god im padne na pamet; ovo je za novi početak, ukoliko se bend ponovno okupi, strašna stvar. Stilski slična i velikim fantijma z dežele Žoambo Žoet Workestrao i Svojat, a bome i nekim ranijim radovima Razorblade jnr. i Gone Bald, te zaboravljeni krčki Mamojebac. "Kokigami" s kombinacijama urnebesnog progressive funk-hardcorea traje tek samo minutu i pol, a dozvolite jedan skit: kako sam kroz 40 i više godina karijere bio DJ, jednom sam se zatekao u zagrebačkom Studentskom centru kad je DJ pustio The Pop Group "Feed the hungry", došao sam da mu čestitam na izboru, a dečko mi je odvratio 'ma, to je nešto sasvim slučajno, bezveze mi uletjelo na play-listu s interneta'. Mališa, odi doma kod matere da ti sprema ručak do smrti jer nisi sposoban za vlastiti život.



Da ne duljim, sve ono što na prvotnom opipljivom CD izdanju nije štimalo u zvučnim relacijama, ovdje je popeglano i znatno pojačano u onim gabaritima kako su možda ponekad i zvučali na koncertima, odnosno kako bi to trebalo i funkcinirati. Kažem hipotetski jer ih nikad nisam uspio vidjeti uživo. Oni koji jesu mogu potvrditi ili negirati.

Naslovi: 1.Yuppie music, 2.Kokigami, 3.Prljave ruke, 4.Goldie feat. Hamo, 5.DDT, 6.NoWai, 7.Cactus frenzy

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 31/03/2025