Glazba za kazališnu predstavu "Snijeg" prema istoimenom romanu Maxancea Fermina u režiji Zoje Buzalkovske. Predstava je nastala u produkciji nezavisne kazališne grupe "Štrih", premijerno izvedena 12.11.2024. u MKC-u - Skoplje.

Makedonska publika vrlo malo poznaje japansku kulturu, a japanska prozna i dramska djela rijetko se izvode na makedonskoj kazališnoj sceni. Iako je prekrasan kratki roman "Snijeg" (1999.) djelo francuskog pisca Maxencea Fermina, a ne japanskog pisca ili dramatičara, u sebi sadrži srž japanske povijesti, tradicije i kulture s kraja 19. stoljeća. Vodi nas u Meiji eru dotičući svijet samuraja i bushida, svijet šintoizma, svijet japanske umjetnosti kroz haiku poeziju, kaligrafiju, glazbu, ples i slikarstvo, svijet matche i čajnih ceremonija... Štoviše, to je roman-most između dviju kultura, one dalekoistočne i one zapadne, koje implicira Meiji era. Pri prvom čitanju "Snijega" odmah postaje jasno da je riječ o tekstu iz kojeg će se izroditi predstava ambijentalnog karaktera, bliska nekoj vrsti poetskog teatra, visoko estetizirana i stilizirana, a s druge strane jednostavna, topla i lako prihvatljiva i čitljiva.
Prije svega, "Snijeg" je o poeziji - japanskom obliku haikua. Lijep mali, jednostavan oblik, sastavljen od samo sedamnaest slogova, ali koji puno govori. U haikuu ima i poezije i slikarstva i plesa i glazbe i kaligrafije; Drugo, "Snijeg" govori o snijegu. Yuko Akita, mlada haiku pjesnikinja, inspiraciju za pisanje pronalazi upravo u snijegu i njegovoj bjelini; Treće, "Snijeg" govori o ljubavi. Ona čista ljubav, koja ostaje u lijesu od leda u sjeni ledenjaka, da prkosi vremenu i prolaznosti;
I na kraju, odnosno na samom početku, "Snijeg" govori o samotraženju, ustrajnosti i važnosti osluškivanja vlastitog unutarnjeg glasa u donošenju najvažnijih i najvećih životnih odluka. Ovo je nježna priča o samootkrivanju i ljubavi, a predstava mora nositi tu nježnost u sebi. Nježno, nježno, nikad nisam htjela zaboraviti tu nježnost.

Vladimir Martinovski će u svom predgovoru izdanju ovog romana na makedonskom jeziku za izdavačku kuću "Ili-Ili" napisati: "...Smireno ocrtavajući put duhovnog i umjetničkog sazrijevanja haiku pjesnikinje Yuko Akite, "Snijeg" je svojevrsna suvremena bajka o samotraganju i tajnama umjetničkog stvaranja." S meditativnom intonacijom, "Snijeg" priča početnu priču o složenom, a krajnje jednostavnom interferenciji između života i umjetnosti." S obzirom na to da se "Snijeg" bavi Japanom u 19. stoljeću, pokreće potragu za kazališnim rješenjima snažno vezanim uz japansku tradiciju i kulturu tog vremena. Kad sam zamislio "Snijeg" na sceni, pomislio sam da predstava mora imati tišinu, sporost, ritual u pokretima, radnji, govoru, specifičnosti u činu blizak japanskim kulturološkim karakteristikama, poseban kostim (kimono i hakami sa zapadnjačkim elementima), posebne boje u prostoru za igru ​​- poput svile, poput boje svilenog pergamenta, tamnosmeđe drvo i svijetlo krem ​​klizna vrata kroz koja se otvara pjesnikov svijet, njegovi krhki i nježni komadi pergamenta ispisani bjelinom snijega. Bilo je tu i sakea, čaja, specifičnog načina sjedenja, specifičnog hoda, bosih nogu... ples s prirodom Kako se to postavlja na pozornicu Srebrna rijeka koja teče kroz snijeg... Mećava na planinskim grebenima... Voda. Planine i glečeri, snijeg i led, lijes od leda, uže razapeto između dva snježna planinska vrha po kojem hoda nestvarno lijepa Francuskinja Nezh... Rad na ovakvom materijalu bio je velika provokacija za cijelu kreativnu i glumačku ekipu, jer je uključivao istraživanje i upoznavanje kulture koja je potpuno drugačija od naše, ali i stjecanje niza vještina potrebnih za ispričavanje ove neobične bajkovite priče.

Prilagodba romana na pozornicu nije bila lak zadatak. S druge strane, on je nevjerojatno sposoban za takvu avanturu, jer ima fantastično svedeni dijalog, potencijal za monološke forme, kolektivno pripovijedanje situacija i priča, pjevanje i glumljenje slikovito opisanih životnih situacija.
Gdje je glazba u predstavi s naglaskom na ambijent? kakva je ona Kako zvuči bjelina snijega, dodir pahulje na nježnoj koži lica? Koji je instrument koji će najtočnije dočarati samoću u tišini planinskih vrhova? Kako osoba glazbeno otkriva svog anđela? Kako odigrati ljubav zakopanu u snijegu, pronađenu godinama kasnije u staklenom lijesu od leda? Kako sastaviti temu o nestvarnoj ljepoti? U kojoj točki treba glazbeno spojiti nježnost i strogost, slobodu hodanja po žici preko provalije i poštovanje kodeksa bushida? Kakva je glazba u duši samuraja dok gleda smrti u oči? Gdje se prepoznaje ravnodušnost prema umiranju i strastven izazov životu? Kako slikati kroz glazbu bijelog snijega? Što je sa savršenim haiku stihovima? Kako zvuče potezi kistom slijepog slikara dok slika portret svoje izgubljene ljubavi? Gdje pronaći melodiju ceremonije čaja i Shinto? Što je harmonija nježnosti? Kako se liječi i u kojem se glazbenom naglasku rađa nova ljubav?
Ta sam si pitanja postavljao prije početka proba, pripremajući se za razgovore s Davidom Angelevskim o glazbi u predstavi. Pitali smo se ta pitanja zajedno, naglas, na probama ili nakon njih, potaknuti novim aspektom koji smo uspjeli otvoriti, novim dijelom ambijenta koji je stvorio element scenografije, novim kostimom koji se pojavio na probi ili novim glumačkim bljeskom ili iskorakom koji je postao nova inspiracija.

Kad inače razgovaramo o glazbi u predstavi (ovo nam je treća suradnja), kad se dopisujemo i kad mi počne slati prve verzije skladbi za predstavu, David nešto obeća ili objasni što je htio napraviti. Tako mi je na probama za "Snijeg" u jednom od svojih mailova, u kojima mi je slao neke teme, napisao: "Načelno sam inzistirao da japanski glazbeni stav bude autentičan, tj. s jakim glazbenim naglascima, dinamikom, strogošću i dramatičnošću, za razliku od romantičnog i nježnog karaktera europskog principa koji nosi Neige (francusko hodanje po žici) i glazbene podloge koja ga prati... Najvažnije za mene je bilo da glazba naglašava dihotomiju između istočnog i zapadnog aspekta u njezinim krajnostima, iu kontekstu priče, naravno."

Prema riječima Martinovskog, "na stilskoj razini "Snijeg" je čist kao snijeg, vrlo je teško pronaći ijednu suvišnu riječ... Pripovijedanje teče nenametljivo, potpuno prirodno, graciozno i ​​s poraznom jednostavnošću, poput pahulje koja pleše u zraku." Upravo zbog elegancije i čistoće izraza, "Snijeg" se čita/čuje kao mala rapsodija u bijelom..." I to mi se sviđa. Možda se predstava "Snijeg", uz sve to prije i uz glazbu Davida Angelevskog, može žanrovski definirati kao "mala rapsodija u bijelom". Rekla je Zoja Buzalkovska, redateljica

Download/ stream: sharla.bandcamp.com/album/sneg-muzika-za-teatarska-pretstava

Naslovi:
1.Snegulka na proletta 01:25
2.Juko Akita 01:49
3.Soseki 03:47
4.Si go najdov moeto mesto 02:32
5.Vo ledeniot kovceg 04:24
6.Nez 06:43
7.Tapanite na vojnata 01:41
8.Snegot e pesna 03:45

m.s. // 04/04/2025