Svjesni da više ne mogu kontrolirati tržište iz rakursa male nezavisne etikete IRS, 1988. prelaze u Warner brothers records (a IRS objavljuje kompilaciju "Eponymous"), te izazivaju zgražanje cjelokupne rock- kritike: "…još jedan prodani band, R.E.M. odlaze u prošlost, novotarije u mainstreamu…" U kasnu jesen iste 1988. objavljuju šesti album "Green" koji je bio obična pop ploča s jedanaest brojeva i oštro je dočekana na nož kritike koja ih je doslovno razapela. Više nisu bili rock- band, vlastita načela su ukinuli i postali artisti koji u funkciji industrije znaju ostvariti (ipak) solidan proizvod u odnosu na globalni svijet mainstreama. To je doduše bilo bolje odrađeno od onovremenih razmeđa i kolaboracija pop i rock sfere (Midnight Oil, Hothouse Flowers, The House Of Love…), ali su te godine u prvi plan izbili Godfathers, debi album Morrisseya, Dinosaurus Jr., Sonic Youth, Pixies, Cramps, My Bloody Valentine, The Fall, a dobre albume je još uvijek radio i The Jesus And Mary Chain, tako da je R.E.M. počeo stjecati pozicije koje su sličile običnom komercijalnom smeću. Pojavom satelitskih komercijalnih TV programa (Sky, Super Chanell, MTV) milijuni gledatelja su imali prilike čitave iduće 1989. godine gledati njihove video- spotove "Orange crush", "Stand", "Pop song" i "Turn you inside out", a R.E.M. se počeo vrtjeti u diskotekama rame uz rame Inxs, The Sisters Of Mercy, Pet Shop Boys, Terence Trent, D'Arby, kuhinje Stock- Atkien- Waterman, nadolazećeg housea i sve popularnijeg rapa. "Green" je te godine prodan u dva (a do 1995. u šest) milijuna primjeraka, a singl "Stand" je bio njihov prvi Top-5 čime su definitivno postali stadionski dinosaurusi. Ogromna zarada je premjestila Michaela iz trošne kućice, otvorio je vegetarijanski restoran i osnovao filmsku i video kompaniju C-00 (See 100), što je nabrušena kritika samo čekala: "…novac mijenja čovjeka i njegove principe, izdaja rocka, novi Johnny Rotten, egomanijak…". Čitavu salvu negativne kritike su spirali na prvoj svjetskoj turneji koja je trajala jedanaest mjeseci. Tada su čitavom svijetu pokazali snagu i privlačnost svojeg izraza, a Michael je od sramežljivog pjevača postao izuzetni frontman priredivši gotovo artistički performance - s obiljem make-upa, irokez frizurom s dugačkom pletenicom i različitim odijelima spojio je glam, punk i artificijelnost. Na pozornicama su se smjenjivali dekori i scene, slajdovi i različita pomagala, a band je prašio materijale iz cijele karijere, pokazavši da je "Green" samo jedan uobičajeni korak koji će kasnije pokazati svoj pravi značaj. S današnjeg aspekta, radi se o savršenoj pop- ploči koja ih je učinila zvijezdama. Komercijalno aranžirana i producirana, a opet bez ijedne mrlje, no zbog svoje isključivo osobne karakteristike, totalno je drukčija od bilo kog njihovog albuma jer nema duboki sadržaj psihologije, apokalipse, kaosa, politike, ekologije i inih tema koje su tijekom karijere obrađivali. S turneje su objavljene i dvije video- trake pod naslovom "Tour Film".
U kratkotrajnim trenucima predaha, članovi R.E.M. su radili na različitim projektima, iz tog vremena valja izdvojiti rad Billa, Mikea i Petera u projektu Hindu Love Gods s Warren Zevonom, Billov solo singl "My bibble is the latest TV guide", Peterovu suradnju s The Replacements, te od mnoštva Michaelovih učešća valja izdvojiti produkciju The Chickasaw Muddpuppies, Opal Fox Quartet i Hetch Hetchy. Također je radio i video spotove za Pylon i Throwing Mouses, a napravio je i niskobudžetni film o svom profesoru sa sveučilišta James Herbertu.
I time bi otprilike priča o R.E.M. bila završena da su se povukli i nastavili živjeti miran život u svojem gradiću. Danas bi ih se prisjetili rijetki novinari kroz neke povijesne eseje o rock- sceni osamdesetih u kojima je upokojeno niz originalnih autora i izvođača - The Smiths, Kate Bush, Talking Heads, Television, Minuteman, Gang Of Four, Prefab Sprout, The Beat, Gary Newman, D.A.F., Suicide, Bauhaus, Jam, The Who, The Birthday Party, Joy Division… koji su svojevremeno značili nešto i ostavili mnogo utjecaja. Tada bi se R.E.M. odražavao kao zasebni desetogodišnji hir koji je isplivao pomoću College Radio programa i rock kritike, a "Document" i "Green" bi činili onu uobičajenu točku u kojoj se najpametnije povući dok si na vrhuncu slave. Neko vrijeme bi se razvezale priče, objavile biografije i isplivalo mnoštvo piratskih i neobjavljenih snimaka, a za par godina bi neki novi klinci već diktirali nove odnose i uspostavili drukčiji poredak. R.E.M. bi vrlo brzo pao u zaborav i ostavio svoje mjesto u rock- enciklopedijama da doživi svoj medijski revival od strane komercijalnih kompilacija tipa "best of 80's", "best in rock" i sl. gdje bi se sasvim sigurno pronašla poneka njihova kompozicija koja bi odgovarala dotičnoj namijeni. Sve je moglo završiti otprilike tako, a vrlo slično je izgledalo za perspektivu sastava koji je unatoč svjetskoj popularnosti i rasprodanim koncertima djelovao kao da je zaradio dovoljno za život, u svojoj početnoj fazi rekao sve što je imao, te na kraju odigrao završnu mega- partiju za finalni oproštaj i možda najavio novi veliki spektakularni povratak kakvi su već viđeni od ishlapjelih dinosaurus bandova poput Yes, Deep Purple, Status Quo ili Simple Minds.

horvi // 26/11/2002