Tri posve različita duet izdanja iz zadarskog Brloga profiliraju ovu lo-fi etiketu kao pravi unikat na našim prostorima. Dobili smo krajnje otkačen kolaboracijski rad gazde Čopora i Stipeta iz Olovnog Plesa, simpatičan psycho indie 'dream-pop' Snow Creation & Trumpetman i ponajbolji od njih, austrijski folk duet Jahrtal.
ČOPOR & STIPE (Nas dva) - Svatko je jedinstven (2009, Brlog Records 017)

Priča vezana za ovaj kolaboracijski rad ide ovako... Stipe Periša iz Olovnog Plesa (www.myspace.com/olovniples) došao je u Zadar kod Čopora (Robert Vodanović), te su uz jeftini whiskey plaćen dvoznamenkastom cifrom u kunama napravili ovaj album na licu mjesta. Nije to ništa posebno dorađen materijal, te sam se kao recenzent potrudio da ga doživim u autorskom pogledu pod parom. Inače, ono što radi Čopor i Olovni Ples mora se ponekad doživljavati u promijenjenom stanju svijesti, pogotovo u ovoj kombinaciji zbog samog boemskog efekta... ha-ha-ha!

Ovdje je niska upravo boemski lucidnih pjesama koje su napravljene i improvizirane u datom trenutku, te će se one, tko zna kada, možda pronaći i na nekom od njihovih zvaničnih izdanja, ako ništa drugo, ono barem jednog dana na nekoj retrospektivnoj kompilaciji. Mada Čopor i Stipe još nisu znani širokom auditoriju kao drski i turobni protestni domaći Dylan ili rani U2, s vremenom bi morali biti jer će u protivnom šteta za domaću umjetnost biti velika. Kroz intimni session, njih dvojica su uglazbili neke tekstove Čopora, malo A.G.Matoša, sa police su uzeli knjige Bukowskog, Ujevića, Charles Baudelaiera, slikovnicu o Vini Puu, album sličica 'Životinjsko carstvo', telefon igračku koja svira, dnevne novine i kako Čopor kaže, svakojake budalaštine koje su im u datom trenutku padale na pamet.

Prvo što se uočava je stalni Čoporov koncept albuma da sve pjesme poreda abecednim redom, onako kako kompjuterski program nalaže i što je nevjerojatno, u Čoporovom slučaju to fenomenalno funkcionira. Uvod, središnjica i završetak albuma..., kao da je baš upravo tako i zamišljeno.

Materijal iznosi 65 minuta, te se svodi na koloplet skladbi koje su ravnomjerno raspoređene na pjevane i spoken-word izvedbe uz posezanja u eksperimentalne izlete koje je Čopor u zadnje vrijeme počeo sve češće koristiti, te u njegovoj lo-fi materiji vrlo dobro stoje. Glazba se svodi uglavnom na minimalističke formate akustične gitare s ponekom blues injekcijom, no najbitniji dio se svodi na liriku i samu vokalnu izvedbu.

Album otvara spoken-word komad "25. i 26. travnja" koju recitira Čopor čitajući proizvoljno naslove iz "Zadarskog lista" pri čemu obilato šuška s novinama, a nakon što se u igru uključi akustična gitara u ritmičnom blues izdanju, Stipe počinje svojim promuklim hrapavim glasom pjevati patriotske stihove A.G.Matoša koji se savršeno dobro uklapaju sa početnim Čoporovim citatima o svakodnevnim šokovima kojima bombardiraju mediji. Više nego očito je da su već dugo vremena vijesti samo one koje su loše, dobrih skoro i da nema u oblasti politike, ekonomije i društvenih infrastruktura tako da inspiracije za napraviti protestnu pjesmu nikada ne manjka. Nezaobilaznog Matoša su se još jednom dotaknuli u zanimljivoj obradi "Laž je san" sa humpa-cumpa melodijom i nevjerojatnim popratnim efektima sastavljenim od lupkanja tambourina i nekakvih priručnih zveckalica poput dječjih plastičnih igračaka. Nešto slično urađeno je u obradi Ujevićeve "Slaboća" koju je Čopor producirao sa obilatim reverbom čime se stvorila ugodna prozračna underground lo-fi prostornost. Čoporove pjesme su vrlo mračna boemska "Bojiš li se" ('gomila me cijelu noć ispija kriglom'), "Odvedi me" odsvirana i odpjevana u duetu gdje na trenutke ispadnu iz takta (s obzirom na whiskey okolnosti drugačije i nije moglo biti) i tipična Čoporovska elegična pejzažna idila "Ptice". Za ovu posljednju je vezana anegdota s festivala u Vrgorcu 2009. kada su je trebali izvesti na zahtjev publike, no nikako se nisu mogli sjetiti teksta. Sjeli su u auto i preslušali snimak na cd-playeru, no kada su izašli na pozornicu, Stipe je posve zaboravio riječi, pa je neprekidno ponavljao dva stiha, ali kada je zarežao svojim oporim blues vokalom i posve otkačio, nastalo je ludilo. Od Charles Baudelaiera uglazbili su "Harmonija večeri" u melodijski nonšalantnom, pomalo hippyevskom stilu gdje Čopor recitira, a Stipe ga vokalno melodično prati, dok je Bukowski doživio tri reminiscencije kroz naslove "Mirna oluja" u otkačenom plesnom noise lo-fi izdanju s potporom pozadinske električne gitare gdje se Stipe dobro razgalio s vokalom kao najcrnji crnac, "Najstarije prokletstvo" u minimalističkoj blues rockabilly boogie varijanti sa recitacijom Čopora i "Pijan nakon dugo vremena" ('držim se za rub stola sa trbušinom što visi preko vremena') u otprilike sličnom izdanju sa noise električnom gitarom kao laid-back motivom. Eksperimentalni komad "Kuhinjski razgovori" fino sjeda u koncept albuma kao snimak jednog dijaloga prilikom pranja suđa kojeg je Čopor provukao kroz efekt kojeg vrti unatraške, s kraja na početak. Ako nekoga zanima o čemu govore Andreja i Barbara, svjedoci ovog kako kaže Čopor bolesnog sessiona, potrebno je snimak slušati obrnuto... Najotkačeniji dio albuma je naslov "Najava programa" kojeg recitira Stipe čitajući TV program uz pratnju telefon igračke koja svira i uvrnutog minimalističkog gitarskog tempa kao da prangija po ukuleleu ili dječjoj plastičnoj gitari, a sam koncept tog prangijanja asocira na skladbu "Kollaps" Einsturzende Neubauten. Skroz šašava kratka "Pauk" je Čoporova recitacija iz "Životinjskog carstva", te okončava Stipetovim smijehom jer je nemoguće suzdržati se od načina na koji je to Čopor izveo. Album okončava najduljim brojem "Svatko je jedinstven" (8 i pol minuta) gdje Čopor čita basnu o tigru iz dječje slikovnice Vini Pu kao uspavanku pred spavanje.

Premda je album niske lo-fi kakvoće u poznatom Čoporovom stilu, tekstovi i Stipetova vokalna izvedba su veoma moćno oružje i svakako najbolji dio ovog nadasve neobičnog kolaboracijskog ostvarenja osjetno natopljenog žestokim maliganima. Dokument je to koji kroz sasvim jednostavne glazbene zahvate mnogo govori o sjajnoj inspiraciji ova dva osebenjaka koji i od najbanalnijih ideja mogu ostvariti veoma zanimljiv produkt. Vrijedi ga poslušati.

Ocjena (1-10): 6

Web: www.myspace.com/brlogrecords

Diskografija:

Gomila slika (2006)
San o velikom bijegu (2006)
Imitacija života (2007)
Girl Wich Name Begins With S - Totaba (2007)
Priča o dobrom ludilu (2008)
Ubojica u meni ubija polako (2009)
Sjećanje na snove (2009)
Čopor & Stipe (Nas dva) - Svatko je jedinstven (2009)
JAHRTAL - Lichtbuch (2009, Brlog Records 016)

Jahrtal je akustični folk duet iz gradića Zirl pored Innsbrucka (Austrija), a čine ga bračni par Christine i Ewald. Oni su već dugi niz godina angažirani u umjetnosti, no navode da nikada nisu bili u mogućnosti zaraditi dovoljno novaca za obitelj premda se uz glazbu bave još crtanjem, slikarstvom i instalacijama u kombinaciji sa živim nastupima. Sa bandom Jahrtal su startali 2007. kada su objavili album "Anhstern/ Steinklang" sa 12 kompozicija od čega su 3 instrumentala. Imaju još jedan rad "Woven Wheat Whispers" kojeg su u proljeće 2008. dali na download korištenje.

Na ovom prilično dugačkom albumu (75 minuta) uvrstili su folk pjesme iz Tirola, Austrije, Rumunjske, Škotske, Engleske i Tibeta, te dvije pjesme otpjevane na liriku njemačkog pjesnika J.v. Eichendorffa. U njihovom press materijalu stoji da te pjesme sve zajedno nose plemenita značenja i poruke ljubavi upućene ljudima, prirodi, emocijama, te govore i o trenutnim uzročno posljedičnim efektima u onom pogledu koliko to folk pjesme mogu. Pjevane skladbe su izvedene na njemačkom jeziku s podužim tekstovima i šteta je što su čak i one iz ne-austrijskog područja preveli na njemački. Osnovni instrumenti su im akustične gitare kojima sasvim solidno barataju koristeći 'pleteću' fingerpicking tehniku, a za prateće detalje upotrebljavaju gudačke (violončelo, violina) i duhače instrumente (frula, sax), električnu gitaru, te umješno aranžirane back-vokale i povremene prirodne zvukove poput cvrkuta ptica u Eichendorffovoj pjesmi "Abschied" i odjavnoj "Die welt voller wohlgerueche" koja je odsvirana samo na orgulje. U nekim skladbama se upotrebljavaju i neki egzotični instrumenti poput table u "Fein sein" (barem tako zvuči), te često znaju adaptirati zvuk akustične gitare da nalikuje na nešto vrlo egzotično sa starinskim prizvukom (banjo, šargija, oud, mandolina, harfa) propušteno kroz stanovitu lo-fi tehniku. Glazbeni teritorij je otprilike blizak našoj Lidiji Bajuk u onim pjevanim i jednostavnijim skladbama, a veoma interesantan je instrumental "Reigen" u pravom mračnom neo-folk izrazu sa režavim harmonijama električne gitare i violončela, te sama minimalistička struktura svih aranžmana sa fino pogođenim odnosom težišta između atmosfere i melodija. Premda je čitav album u vrlo tromom tempu, on odiše bogatim zvukom koji je vrlo dobro nadograđen minimalističkim formacijama, efektima, povremenim halovima, te su si dali na volju da kroz uglavnom elegičan i nježan ugođaj dozvole kompozicijama da se razmašu svojim duljinama (od 4 do 10 minuta) pri čemu su na konto egzotične atmosfere izbjegli apatiju i monotoniju.

Bez obzira na njemački jezik koji se ipak ne koristi prečesto u svakodnevnoj dozi da bi bio svima razumljiv, ovo je s glazbenog aspekta sasvim korektan folk album koji je trenutno pravi raritet u katalogu Brlog Records. Uostalom, što se tiče folka i world-music scene ionako ne razumijemo veliku većinu autora Europe, Afrike i Azije koji izvode skladbe na svojem autohnonom jeziku i dijalektu, pa su opet vrlo slušani i rado viđeni gosti različitih festivala širom svijeta. Bitna je glazba, a ona je u ovom slučaju vrlo sugestivna, emotivna i atmosferična s mnogo različitosti po čemu se osjeća da su Jahrtal profinjeni umjetnici svojeg zanata.

Ocjena (1-10): 8

Web: www.myspace.com/jahrtal

Diskografija:

Anhstern/ Steinklang (2007)
Woven Wheat Whispers (2008)
Lichtbuch (2009)
SNOW CREATION & TRUMPETMAN - Trees. Nest. Happiness (2009, Brlog Records 015)

Duet koji radi na relaciji Stolac (BiH) - Kotor (Crna Gora) čine gitarist Denis i bubnjar Borozan koji djeluju od raspusta do raspusta kada pronađu slobodnog vremena. Denis je završio srednju muzičku školu, a Borozan je akademski kipar. Prvi radovi koji su se pojavili na myspace-webu potpisani su kao Snow Creation što se odnosi na tragove u snijegu, a ime je inspirirano ciklusom crteža "Razgovori s bjelinom", dok je dodatak Trumpetman engleski prijevod prezimena Borozan na turskom jeziku. Njih dvojica vole raditi zajedno u galeriji jedne stare kuće uz puno kafe i kažu da obožavaju atmosferu u kojoj nastaju njihove kompozicije za gitaru, mikrofon, bubnjeve i laptop. Od bandova obožavaju Grandaddy, no u njihovoj glazbi na ovom materijalu mogu se osjetiti raznoliki utjecaji od Crosby, Stils, Nash & Young sve do psihodeličnih indie izvođača poput nekadašnjih Galaxie 500.

Ovo je klasično EP izdanje u trajanju od 15 minuta koje sadrži 6 kraćih brojeva. Uvodna "Near the Yasgur's farm" je kratki ambijentalni intro sa ptičjim graktanjem (pilići čini mi se), padanjem kiše, grmljavinom i gitarskim letargičnim akustičnim CSN&Y ugođajem, dok je "Winter story" vrlo lijepa romantična idila u umjerenom, laganom tempu koji je oivičen starinskim zvukom nalik na melodiju Hammonda (orgulje i klavir) popraćenom sitnim gitarskim frazama i dream-pop vokalom nalik na one znane jedinstvene izgubljene glasove u psycho magli Galaxie 500. Pjesma je veoma pogodna za radio difuziju. Najlaganiji dio materijala je "Walk", ponovno u CSN&Y akustici popraćenoj harmonijama syntha, zvukovima padanja kiše i usnom harmonikom kroz ambijentalnu dream-pop atmosferu. Tekstovi su vrlo jednostavni (engleski jezik), idilični i veoma poetski izraženi, te potpuno dočaravaju sliku i atmosferu okružja u kojem su nastali, a mahom se radi o skupu blic sličica i impresija iz života. U pravom psycho indie maniru u skladbi "Running over the roofs" Snow Creation & Trumpetman zašli su u melodični dio ambijentalne eksperimentalizacije kombinirajući akustiku sa gotovo noise odfrljenom električnom gitarom koja se pojavljuje kao pojačani dio zvučnog fokusa gdje prepliču synth, klavir i efekte grmljavine. "Ode for Jeff Mangum" kao posljednji cjeloviti dio priče je akustični instrumental prepleten snenim nijemim vokalima i kratkom međuigrom na klaviru, dok je "Christopher gave you a lavander but you take a field (intro)" vrlo kratka odjava (0.48) ovog EP-ija.

Veoma lijepih i ugodnih 15 ambijentalnih 'dream' indie-pop minuta kroz kreativno osmišljen i realiziran materijal, namijenjen je ljubiteljima cijelog spektra indie scene koja šara između bogatih melodija, psihodelije i izrazite romantične idile. Jedina sitna zamjerka se može prigovoriti prekratkim pjesmama jer je očito da ovaj dvojac ima potencijala za daleko slojevitiju aranžmansku dramaturgiju i razne melodične eksperimente koji su tek na momente izraženi u ovoj kompaktnoj impresiji.

Najavljuju da kroz izvjesno vrijeme treba očekivati i cjelovit album, za koji se valja nadati da neće imati ovako kratke pjesme. Taman kada slušatelja uvedu u svoj zaista fini i ugodni letargični ambijent, tada i završe kompoziciju. Prekratko, jer je vidljivo da umiju komponirati čudesa.

Ocjena (1-10): 7

Web: www.myspace.com/snowcreation

horvi // 15/07/2009