Stigla su tri nova rada iz Čoporove 'slobodne kreativne zone'. Dva Čoporova djela od kojih je jedan iznenađujući eksperimentalni drone-industrial EP, te album akustične novosadske mnogoljudne družine Prkos Drumski.
ČOPOR - Ubojica u meni ubija polako (2009, Brlog Records/ S.K.Z. 013)

Čopor ima novi, peti album po redu. "Girl Wich Name Begins With S - Totaba" iz 2007. je premda njegov autorski rad svojevrsna 'kolaboracija' sa vlastitom kćerkom koja je imala nepunih godinu dana...

Roberto Vodanović iz Zadra je jedan od onih nepatvorenih akustičnih lo-fi lutalica koji sa egzotikom znaju na Waitsovski način reći šta znači 'odlutati prije jutra' i 'duša na prodaju'...

Na novom albumu Čopor se nije trudio u pogledu nekakvog mainstreama i aranžmana, ali je ponovno napravio jednostavne pjesme, mada bi mogao napraviti čudesa jer je prethodnim albumom "Priča o dobrom ludilu" (2008) najavio da može zakucati na vrata radio programa i širokog auditorija. Ovaj puta se nije trudio da zvuk obogati efektima poput prethodnog albuma, ali je produkciju minimalizirao u čistom akustičnom pogledu s obilatim reverbom i echom koji izvođenju dodaju upečatljivu draž. Minimalizacijom i jednostavnim kompozicijskim strategijama napravio je ne toliko uzbudljiv album kao što su to bila primjerice ranija ostvarenja. Ovaj puta ponovno koketira sa povratkom u lo-fi svijet, a kako kaže album je nastao sasvim spontano i slučajno nakon gungule i gužve zvane preseljenje u novi stan. Ostao je jedne večeri sam kod kuće, te u želji da si dade malo oduška, uzeo je gitaru i za zabavu snimio 2-3 kompozicije nakon čega su se samo počele nizati ideje i čitav proces stvaranja je jednostavno eksplodirao 'iz prve'. Ovom prilikom su uglazbljene i neke stare pjesme još iz ranih '90-tih godina 20. stoljeća.

Prva je u spoken-word izrazu "9.11" gdje Čopor samo na jednom šturom akordu prati slijed događaja ispričanih na engleskom jeziku. Od druge, također spoken-word "Carstvo olujne noći" (recitacija bez glazbene pratnje) pa nadalje, sve se odvija na hrvatskom jeziku. Tekstovi su najjače oružje Čopora. Ima ovaj momak strahovito moćnih tekstova za razmišljanje... O svemu, a najviše o životu. Uz pejzaž sličicu "Gledam stablo pored puta" koja donosi niz sjetnih i melodramatičnih isprepletenih prizora s depresivnim akcentom, u svoj uobičajeni folk-noir/blues se vraća kroz tjeskobne "Ja sam životinja", "Noć jesenjih duga" i "Prokleta zavjera" ('slobodu ja sam htio, vječnost ja sam htio' uz fućkanje). U naslovnoj "Ubojica u meni ubija polako" koristi obilate reverb i echo efekte koje je fragmentirao zajedno s vokalom i tambourinom u kratku i jezgrovitu sliku o onim znanim rock porocima, te je završnicu skladbe okončao u laganom de-kompozicijskom razbijanju koje nije tipično za njegov stil. Kao najjači adut zbog nešto optimističnijeg raspoloženja izdvaja se pretposljednja "Vlak" ('ako vlak otputuje večeras, hoćeš li u njemu biti sama/ možda su moji snovi laž, možda je moj život stvaran...') u kome su korištene neke improvizirane udaraljke koje asociraju na zvuk zrikavaca i cvrčaka. Posljednja "Vraća se..." je slobodna improvizirana acapella sa minijaturnim tekstom 'i opet se vraća i odnosi me' koji završava enigmatičnim 'tko to pali vatru? Vidjeti će nas'. Može biti svašta.

Za album koji je nastao kao jedovečernji kućni session u kome su sklopljene neke starije pjesme i par brojeva improvizirano na licu mjesta, ovo ipak nije Čopor u svojem visokom i standardnom autorskom svijetlu. Možda je bilo bolje pričekati još neko vrijeme da sazrije cijela ideja jer su do sada njegovi albumi frcali dramatičnim konceptualnim sofistikacijama.

Luzerski kolaž album kojem manjka cjelovita potka.

Ocjena (1-10): 6

Web: čopor ČOPOR - Sjećanje na snove (2009, Brlog Records/ S.K.Z. 014)

Opa! Nešto posve neuobičajeno od Čopora nalazi se na ovome 24 minuta dugačkom EP-iju kojim si je dao izlet u eksperimentalni teritorij drone noise-industriala. Tko zna kako i na koji način je osmislio i napravio ove zvukove, no namjera je sasvim solidno realizirana. U nakompaktnijoj uvodnoj "Mučnina" gdje Barbara recitira (čita) originalne dijelove Jean Paul Sartreovog istoimenog romana na francuskom jeziku pojavljuju se uvrnute distorzije gitare, minijature ksilofona i prateća ritmika sačinjena na neo-folk/industrial način od zvukova syntha, orkestralnog indijanera i nečega nalik na violončelo u pravilnim melodijskim minimalističnim intervalima kao da su spojene sintagme albuma "Big Science" Laurie Anderson s eksperimentalnom-noise ostavštinom de-kompozicijskih fragmenata Sonic Youth. Naredni kraći komadi su instrumentalnih varijacija; "Okovana cesta", "Raskomadana neba" i "Željezno ogledalo" gdje se Čopor vrlo dobro snalazi sa postulatima eksperimentalnih formata ispreplitanjem analognog i digitalnog zvuka kojeg mjestimično nadograđuje sa šumovima i samplovima. Naravno, pazio je na melodički hermetičan, ritmički, minimalistički i pulsirajući tempo, međutim sve su ovo samo predlošci sa ogoljenim kosturom u kojem manjka ono nešto 'iznad' samog repetativnog ponavljanja istih sekvenci, tj. sloboda izraza koja u principu donosi kreativni naboj. Slobodno se može konstatirati da su ovo samo eksperimentalni melodični i ritmični drone industrial beatovi koji tek čekaju na svoje usavršavanje. Posebna stavka ovog EP-ija je "Psalam" sa početnom zaglušenom molitvom na engleskom jeziku koja djeluje kao obred u crkvi nakon čega je ostatak konstrukcije prepušten posve slobodnom de-kompozicijskom sistemu u kojem riječ vodi distorzija gitare uz nadogradnje (industrial šumovi, ksilofon, efekti). Nešto poput ranih Throbbing Gristle eksperimenata.

U Čoporovoj kolekciji ovo je svakako najneobičnije djelo s kojime se pridružuje onoj ne pretjerano velikoj grupici hrvatskih eksperimentalnih noise-industrial izvođača.

Ocjena (1-10): 6

Diskografija:

Gomila slika (2006)
San o velikom bijegu (2006)
Imitacija života (2007)
Girl Wich Name Begins With S - Totaba (2007)
Priča o dobrom ludilu (2008)
Ubojica u meni ubija polako (2009)
Sjećanje na snove (2009)

PRKOS DRUMSKI - Vreme ispred nas (2009, Brlog Records/ S.K.Z. 012)

Ovo je akustični kvintet iz Novog Sada koji je trenutno razasut na nekoliko različitih lokacija - Novi Sad, Glasgow i Kotor. Prvi album "Slika" (2004, DMC Team) predstavlja izbor njihovih ranih pjesama, a interesantno je da su uglazbili stihove pjesnika poput Nikite Staneskua, Miroslav Antića, Slobodan Tišme, Pere Zubca, Janeza Kocijančića, A.B.Šimića, Milene Pavlović-Barili... Samo ime družine su uzeli od jednog postojanog cvijeta i suvremenog kafanskog mita o pjesniku-boemu koji nikada nije objavio niti jedan stih a nazvao se Prkos Drumski. Jezgro banda čine Sonja Šešlija, Miloš Zubac, Isidora Milivojević, Aleksandar Milivojević (svi vokal i akustična gitara) i Dragana Zubac (vodeći vokal). Kroz zajednički rad ovdje su se sklopila i dva bračna para - Isidora i Aleksandar, te Miloš i Dragana.

"Vreme ispred nas" je njihov drugi album na kome se predstavljaju kroz sedam autorskih i dvije skladbe na tekstove Nikite Staneskua i Pere Zubca, a tokom snimanja i realizacije postavu su nadopunili Tijana Sekulić (klavir) i Nevena Stefanović (vokal, gitara). Uz ovako brojnu ekipu vokalista i akustičnih gitarista, samom snimanju su još prisustvovali gostujući glazbenici - Vladimir Stojković (udaraljke), Nataša Polovina (flauta) i Miloš Drobnjaković (gitara, bas i programi).

Od ovakve količine instrumentalista moglo bi se pomisliti da je riječ o urnebesnoj akustičnoj svirci, međutim rezultat je suprotan očekivanjima. Glazba je za ovakvu proširenu ekipu prilično minimalizirana i svedena na osnovni melodijsko-ritmički sklop uobičajenih akustičnih šansona primjerenih za snenu kajdanku Bob Dylana, Neil Younga, Joan Baez, Jadranke Stojaković ili Lidije Bajuk koji su ovakve albume i slične pjesme znali raditi sa troje-četvoro glazbenika. No, izgleda da je svaki glazbenik donio sitan doprinos, te sam band nije inzistirao na svirci svih njih istovremeno.

Album je u posve opuštenom, nježnom, letargičnom i romantično emotivnom raspoloženju gdje vlada isključivo poriv ka baladama i lepršavosti samodopadnog šansonjerskog izraza što album za ova vremena koja su sasvim drugačija čini posve udaljenim i izoliranim od surove stvarnosti. Nekolicina tekstova su gotovo sakralnih svetih i čednih poriva ka nevinoj ljubavi kao da su plod neke religijske propagande, te su posve bezbijedni i bezopasni, čak i monotoni u svojojem sanjarskom eklekticizmu (primjerice "Majski cvet", "Blagoslov", naslovna "Vreme ispred nas" ili završna "Fallin' free"). Ptičice cvrkuću, sunce obasjava poglede, cvijeće cvate, svi su sretni, Bog nas gleda... Mnoštvo ne-realistične zanesene lirike o ljubavi, 'gorućim', sanjarskim i ponekad apstraktnim emocijama o tome kako 'dolazi vreme da ostare mašine' sigurno nisu teme koje mogu prouzrokovati pojačani adrenalin i osjetno uzbuđeni kardiogram zbog svojeg elegičnog temperamenta. Također je i mnoštvo stihova svedeno na pretenciozno duboke metafore koje kolaju među članovima sastava, tako da su pojele već u korijenu poneke i sasvim korektno zamišljene pjesme. Shodno tome i sama glazba je mirna i vrlo nježna, prilično šuplja i ogoljena u svojoj jednostavnosti, ali joj se mora priznati da ima svoj fini šlih koji aranžmanski klizi po svojem utabanom i nepovredivom šablonu. Vokali su prozračni (u prvom redu Dragana), svirka je jezgrovito štura s ponekim sitnim izletima u minijature (klavir, ak.gitara), a čitava produkcija je sasvim solidna uz nekoliko sitnih piskutavih felera koji i nisu toliko bitni.

Letargičan akustični (čitaj folk) šansonjerski album bez ikakvog 'rock' predznaka.

Promocija albuma zakazana je 30.V 2009. u Vrgorcu na Kortezi Spring festivalu sa Čoporom, Ninom i Olovnim Plesom.

Ocjena (1-10): 7

Web: prkos drumski

Diskografija:

Slika (2004)
Vreme ispred nas (2009)

horvi // 28/04/2009