Iz najnovijeg kataloga recenziramo tri albuma - navodno završni Čoporov rad u karijeri, zatim grupu Stranded i humanitarnu kompilaciju Novi Odmetnici, dok je Emanuil još prije recenzirao Durden.

ČOPOR - (mea culpa)... in memoriam (2011, Brlog Records/ S.K.Z. 045)

Oproštajni album Čopora je do sada zvučno najdotjeranije i najeksperimentalnije ostvarenje. Urađeno sa puno volje, mašte i truda, te je posebno interesantno jer je po prvi puta i produkcijski dorađeno, naravno, koliko su to mogućnosti dopuštale. Vidi se istinski trud kao da će se nakon ovog albuma desiti nešto pogubno po njega. Neočekivana smrt, samoubojstvo, pad s neke litice, oduzetost udova, glasovnih mogućnosti, onemoćalost...

Svih 10 pjesama govore o smrti i u svojem nazivu nose riječ smrt. Veoma su introventno posložene, duboko individualno metaforičke kroz instrumentale i pjevane, tj. spoken-word interpretacije, zakukuljene su i ne može se točno precizirati na šta točno Čopor aludira. Kako god, ovdje se Roberto Vodanović po prvi puta odvažio poput David Tibeta (Current 93) da u svu folk-noir iliti neo-folk supstancu doda erotiku pomješanu sa ledenim dodirom ruke 'ispod zemlje' iz samrtničke rake (pjesma "Ples smrti"). Njegove su opsesije i dalje vizualna maštanja koja su ovaj puta potpuno oslobođena materijalnog segmenta, te se obrušavaju na vlastito prokletstvo u kojem su mu svi krivi zbog toga što je rođen i što je bio prisiljen živjeti život koji nije htio. Stvara osjećaj da uopće nije bio zadovoljan ničime osim vlastitim egom koji mu je vječito bio povrijeđen, a tu se već rađa narcisoidan faktor (ne)proživljenog fundamentalizma koji je cijelo vrijeme čučao i patio jer ne može doći do izražaja.

Tekstovi nekih pjesama su uistinu diskutabilni i teško mi je o njima raspravljati stoga jer su mučni, teški i samoživi poput ispovjedi u kojoj pokajnik priča svašta, a ne kaže ništa konkretno. Tj. Čopor okoliša stvarajući nemiran doživljaj na slušatelja; do sada je redovito bio direktan i relativno jasno precizan u svojim stihovima na prethodnih 13-14 albuma, no ovaj puta je odbacio svoje manire i ušao duboko skoro do 'one druge strane života' lamentirajući poput propovjednika koji govori simbolički i beskarakterno. Slušati njegove vrlo duboke stihove na ovako minornu glazbenu podlogu kao što je akustična gitara predstavlja veoma napornu dokolicu. Srećom, tu je nekolicina instrumentala podebljanih efektima koji razdvajaju ovaj epitafični ciklus pun smrtne ozbiljnosti, ali sve skupa predstavlja ono stanje kada se oprostite od života i poželite baciti pod prvi teretni vlak koji čak niti ne 'vozi skitnice na zapad'.

Mislim da je Čopor ovdje pokazao kako nema veze da li se umire dostojanstveno ili bez ponosa; on je ovdje prikazao umiranje u svojem najminimalnijem obliku kad smrt dođe i više te nema. Progutao te mrak i iza tebe ništa nije ostalo, niti će te se netko sjećati osim najbližih do kojih ti i nije baš previše stalo jer ti i nisu dali mnogo, a niti ti njima. Puno neuzvraćenih emocija, proćerdanih dana uzalud, glupih pjesama i stupidne muzike koja ne govori o ničemu, moglo se pretvoriti u slavlje života, ali nije. Pretvorilo se u mrak.

Ovo je trebao biti najbolji Čoporov album, ali na ovakvom fajruntu to je nemoguće očekivati. Pretovario se sa pjesmama i albumima u proteklih 5 godina, vrlo malo je napredovao u sviračkom i vokalnom pogledu, te je svjesno zaustavio vlastiti period stagnacije i pomanjkanje ideja koje su se redovito vrtjele u krug. Možda će u 'idućem životu' biti kreativniji pod nekim drugim imenom.

Naslovi: 1.Otplovimo do svoje smrti, 2.More smrti, 3.Smrt svoju slutim, 4.Koraci smrti, 5.Samotne smrti, 6.O smrti (tema br.49), 7.Ples smrti, 8.Rijeka smrti, 9.U smrti nema milosti, 10.O smrti (tema br.12), 11.Smrtni sat, 12.O smrti (tema br.32)

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/copor

Diskografija:
Gomila slika (2006)
San o velikom bijegu (2006)
Imitacija života (2007)
Girl Wich Name Begins With S - Totaba (2007)
Priča o dobrom ludilu (2008)
Ubojica u meni ubija polako (2009)
Sjećanje na snove (2009)
Čopor & Stipe (Nas dva) - Svatko je jedinstven (2009)
Staklene oči klauna (2009)
Čopor & Stipe (Nas dva) - Pogled sa stabla (2009)
Čudnovato beskrajno putovanje počinje opet... (2010)
Život počinje u četrdesetoj (2010)
(mea culpa)... rebro (2011)
(mea culpa)... limb (2011)
(mea culpa)... in memoriam (2011)

NOVI ODMETNICI - Devojka koja voli život (2011, Brlog Records/ S.K.Z. 047)

Kompilacija Novih odmetnika je posvećena mladoj Novosađanki Darji Kostić pjevačici benda Stranded (recenzija niže) i flamenko sastava Como El Agua. Darja je oboljela od teške bolesti bubrega i pokušava sakupiti novac za operaciju, a ekipa Novih odmetnika je već ranije, što zajednički, a što pojedinačno, prikupljala novac za njenu istoimenu akciju 'Devojka koja voli život' koju je sama pokrenula.

Tako su se ovdje sakupili već dobro znani kantautori, između ostalih (IZMENAVREMENA), IVAN ŠKRABE, STIPO PERIŠA, ČOPOR, NINA ROMIĆ, MILAN KORAĆ, te bendovi OLOVNI PLES i PRKOS DRUMSKI koji sa pjesmom ili dvije poklanjaju svoj autorski doprinos humanitarnoj akciji. Tu se još pojavljuju meni neznani autori ISIDORA (moguće Isidora Milivojević iz Prkos Drumskih?), ANOTHER SIDE OF THIS LIFE i MALA FEA & JIMI, a svi oni zajedno kroz 74 minute i 19 pjesama protežu akustični kantautorski stil sa repertoarom do sada neobjavljenih kompozicija. Sve vrvi sa tugom, letargijom, sjetom i dubokim emocijama, pa tako kompletna kompilacija djeluje kao da je, a valjda i jest, namjenski komponirana za Darju.

Kako je ovdje isuviše pjesama čije bi se analize protegnule na par stranica teksta, samo da spomenem neke koje su se meni osobno najviše dojmile. Prijatno sam ostao iznenađen sa novom verzijom Prkos Drumskih "Cvjetom cvjetaj" (prije njih, 2009. su je uglazbili Olovni Ples), šašavim lo-fi duetom Nas Dva "Dolina suza", Ninom Romić sa ambijentalnim instrumentalom "Indigo with diamonds (Magnolija)", zatim Čoporom koji je čak i zapjevao u "Od ljubavi do sna" gdje se pojavljuje na kratkoj vokalnoj dionici, hm, valjda njegova kćerka koja pjeva na engleskom jeziku (!), te Mor Krom Kinski III sa čudnovatom poemom "Sirija". Međutim, smeta jedna stvar. Gotovo svi ostali autori su napisali mahom mračne i turobne pjesme kao da je u pitanju 'in memoriam', a ne optimistična akcija kojom se pokušava spasiti Darjin život. Ne vjerujem da bi itko u ovakvoj situaciji poželio da mu pjevaju samrtničke pjesme kao da stoje pored odra i lamentiraju s pogledom u prošlost. Ne znam kako je Darja sve ovo doživjela, te da li joj je ova kompilacija s ovakvim žalopojkama unijela imalo snage, vjere i optimizma, no mene osobno bi sasvim slomila slušajući pjesme koje govore o odlascima, zamišljenim pogledima u nebo, stranim glasovima iz daljine, paljenju svete vatre, pjesmama o kraju života, hodanju po nepoznatoj ulici, o nepoznatim sjenama, strahovima, zvonjavi zvona i općenito o temama koje neminovno asociraju na smrt. Još pogotovo kada na kraju zaori neki neimenovani muško-ženski duet potpisan kao "... - ..." čiji glasovi 'Darja, volim te' zvuče zastrašujuće poput mrtvačkog hroptaja duboko iz groba.

A suprotno svemu tome, naziv akcije i kompilacije "Devojka koja voli život" upućuje na optimizam i nadu. Jedini koji su pogodili prave vedre 'životne' teme za ovu priliku su Prkos Drumski, te donekle Milan Korać ("Očiju tvojih da nije") i Stipo Periša ("Isti smo"), dok je ostalo manje-više skoro realan pogled u bezdan smrti. Akcija kao takva štima i stoji na mjestu, no za Darju koja je vrlo temperamentna, vedra i senzibilna vokalistica u alter-rock bendu, barem po meni je trebalo skladati sasvim drugačije kompozicije koje zrače njezinim senzibilitetom na razmeđi Kate Bush, Tori Amos, Dolores O'Riordan i grungerskim bendovima, a ne tužaljkama koje dovlače onaj gubitničko-depresivni duh Nick Drakea i Tim Buckleya.

Naslovi: 1.ISIDORA - Orao & nebo, 2.OLOVNI PLES - Opomena, 3.MILAN KORAĆ - Očiju tvojih da nije, 4.STIPO PERIŠA - Isti smo, 5.ANOTHER SIDE OF THIS LIFE - Crveni leptir, 6.(IZMENAVREMENA) - 15 minuta, 7.ČOPOR - Hombre, 8.MALA FEA & JIMI - Cotton fields, 9.IVAN ŠKRABE - Vrata, 10.NINA - Mislim na tebe, 11.PRKOS DRUMSKI - Cvjetom cvjetaj, 12.NAS DVA - Dolina suza, 13.NINA - Indigo with diamonds (Magnolija), 14.IVAN ŠKRABE - Ne mogu više živjeti bez tebe, 15.ČOPOR - Od ljubavi do sna, 16.(IZMENAVREMENA) - Ruka koja leči, 17.MOR KROM KINSKI III - Sirija, 18.OLOVNI PLES - Galop, 19. ... - ...

Ocjena (1-10): 6

STRANDED - Archetype (2011, Brlog Records/ S.K.Z. 044)

Prilično me zbunilo kad sam gotovo istovremeno primio dva različita albuma jednog te istog benda iz Novog Sada. Osim ovog izdanja, objavljen je album "U Are Me" za Slušaj najglasnije i eto ti cijele zbrke...

No, da skratim, Stranded su kvartet sa frontwoman Darjom Kostić koja je nažalost oboljela od teške bolesti bubrega i pokrenula akciju 'Devojka koja voli život' u svrhu prikupljanja novca nužnog za operaciju zajedno sa kompilacijom Novi Odmetnici. Na ovom, drugom izdanju benda, ekipa se prikazuje kao mekši, uvjetno rečeno pop križanac grungea i alternativnog rocka s tekstovima na engleskom jeziku koje prvenstveno zbog šarmantnog Darjinog vokala najviše vuku konce podsjetnika na The Cranberries. To su uglavnom toplije, emotivnije i vedrije teme katkad prošarane gothic pasažima i diskretnijim distorzijama gitara, tempovi se većinom gibaju od umjerenih do sporih, a tako je otprilike i koncipirano bazično jezgro pjesama. Od uvodne, ujedno i naslovne "Archetype" s laganim prizvukom QOTSA i progressive aranžmanom, preko lagane balade "Do you remember me" u akustičnom sessionu s gudačkim dionicama podsjetiti će na kombinaciju The Beatles i R.E.M., te miš-maš komponiranih pjesama sa sporijim i bržim dionicama ("I wanna feel", "Just like everyone else", "Melting colours", "Panic button") u kojima se potkrade i poneki riff nalik na hitove Lenny Kravitza. Meni osobno u njihovom stilu manjka 'šus i druk', osjeća se temperament i energija, no ta zajednička simbioza nikako da ispliva na površinu što sve zajedno tvori pop pjesmaricu s nogama koje stoje na rock temeljima. Posve lagane "No designated driver" u neo-country maniru ili brit-popom ozarena "On the walls of our chamber" su kao 'maznute' preslike dobro znanih hitova Alanis Morrissete i Oasis (barem po riffovima i melodijama), dok se u posljednjoj, emotivno-ambijentalnoj klavirskoj baladi "Tell me" Darja okušava na provjereno visokoj kantautorskoj razini Kate Bush.

Osim što Darja ima izuzetno nježan, mekan i fin vokal, te što bend ponekad umije iznenaditi sa gitarskim sekvencama, ostatak infrastrukture je zamorno predvidljiva i već tko zna koliko puta odsvirana lekcija iz osnova alternativnog rocka čiji korijeni sežu u polovicu 90-ih godina. Da nema snažnog emotivnog udijela na vokalu, ovaj album bi se mirne duše mogao zaboraviti jer ne nudi nikakav originalan autorski rukopis.

Naslovi: 1.Archetype, 2.Do you remember me, 3.I wanna feel, 4.Just like everyone else, 5.Melting colours, 6.No designated driver, 7.On the walls of our chamber, 8.Panic button, 9.Tell me

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/strandedwaves

Diskografija:
The Fifth Season (200?)
Archetype (2011)
U Are Me (2011)

Besplatni download svih albuma: http://www.freemusicfrombrlogrecords.blogspot.com/

horvi // 30/12/2011