Bunar koji dobru vodu daje treba čim više koristiti. Stipe iz Olovnog Plesa to vrlo dobro zna, pa je tako u vrlo kratkom vremenu od posljednjeg odličnog rada "Veliki dani" u kolovozu 2012. snimio još jedan. I onda jedan sa matičnim Olovnim Plesom i još jedan kao Mor Krom Kinski III. Ovdje je riječ o trećem albumu, a četvrti je već recenziran u tekstu 'Brlog Records/ S.K.Z., 13. dio'.

Sa znatno tananijim tonskim performansima, pravo rečeno kućnim lo-fi uratkom pospješenim echo efektom, Stipe je nanizao 14 akustičnih pjesama s vodećim staccato melodijama u rasponu bluesa, gospela i laganog rockabillyija ("Vi znate da sam udata" na tekst japanskog književnika iz 8. st.), a ima i komada u kojima svira električnu i bas gitaru ("Limun"). Ritmičku pratnju čine mu sitne priručne zvečke (kutijica napunjena rižom), drombulje, lupkanje po gitari i povremeni 'claphands'. Pjesme su većinom intimističke, ljubavne i emotivne s ponekim mračnijim stihovima, pjevanje mu je na finoj razini, ali ponajbolja i najoriginalnija pjesma "Kao po cvijeću" u inat ima najlošiji zvuk podešen na pretjerani 'treble' koji pjesmi daje iritantno pucketanje. Ovdje se nalazi i obrada EKV pod nazivom "Ljubav III" (na prošlom albumu bila je "Ljubav IX"), te pjesma "Siva" koja se u drugačijoj varijanti pronašla i na 'olovnjačkom' albumu "Živog sina tvoga" posvećenom Ivici Stankoviću.

Van zvučnog sadržaja, album na završnici ima spoken word impresum kakav jedino u nas prakticira Franci Blašković. Sve skupa gledajući, zbog mirnih emotivnih tema i manjka eksperimentalnosti (izuzev komada "Stršljen od dva metra"), album ne pruža osobitu uzbudljivost. Jedina osobitija tema nailazi na samom kraju u obliku spoken worda "Trideset" od kojeg kardiogram može malčice zaigrati. Ostalo je manje-više lijepo i ugodno, no bezbijedno ko' mlijeko.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 28/12/2012