Drugi album Ivane znatan je odmak ka zrelijim pjesmama i produhovljenoj poetici u kojoj još uvijek ima zvrkarija i otkačenih, ali vrlo originalnih gegova i štoseva.

Rafinirana svirka legato i staccato tehnikom s melodijskim referencama, dorađeni aranžmani koji pršte dosjetljivim intervencijama, te simpatičan vokal s veoma mnogo harmoničnih arija prvi su uočljivi aduti ove mlade kantautorice. Drugi veliki potencijal su tekstovi: ponekad čudni, pa čak i bizarni, a najčešće u metaforama koje variraju od dražesnosti do sarkazma, a treći as tek treba očekivati. Ivana naime pokazuje jednu netipičnu osobinu naših kantautora: na ovom albumu je počela otkrivati sklonost ka izradi vlastitih stilskih figura mantranjem i repeticijom pojedinih riječi, elem tehnike od koje bi se moglo očekivati štošta. Valja pričekati u kojem smjeru će se to razvijati, no po ponuđenim performansima, sve je to počelo nalikovati na apstraktan teatar Meredith Monk kada je ova velika avangardna dama načela istraživati mogućnosti vlastitog vokala sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća. Osjeća se da Ivana ima vrlo slične afinitete - biti drugačija, originalna i biti svoja uključujući ekspresije i ekscentričnost.



To se doduše još toliko i ne uočava u prvih nekoliko klasičnih kantautorskih pjesama s ovog albuma koje su daleko bolji nastavci debija "Ludo djevojče", no svoj vokalno-lisrki egzibicionizam počinje razmotavati u šestoj po redu pjesmi "Mamut u svemiru", a onda se u narednoj "Maksimirski list" gotovo hvata u koštac s referencama Meredithinog čuvenog albuma "Dolmen Music" povezujući minimalističke glazbene gradacije sa zvrkastom vokalnom izvedbom. Još jedna vrlo slična stilska figura upriličena je u neobičnoj metafori "Crvena točkica", a najoriginalniji doseg postignut je u pomalo ezoteričnoj "Antički žuti tisak" uz pratnju ksilofona potpomognutoj dovitljivim zahvatima Tome Sombolca iz benda S.o.M. koji joj je snimao i popeglao album.

Dakako, Ivana je još daleko od Meredith, no određene sintagme stidljivo se naziru kroz nevine zvrkarije i sitne štoseve. Razradom i dotjeravanjem ovih vrlo bitnih elemenata, mogla bi se s vremenom pretvoriti u istinski originalnu kantautoricu s ovih područja budući da ono osnovno ima - visoki vokal koji graniči sa sopranom sposoban za mnoštvo metamorfoza, vrlo dobru minimalističku i melodičnu svirku akustične gitare, te duhoviti pristup lirici i kompoziciji koja u njezinom slučaju nije suhoparno singer/songwritter filanje s kakvim je naša scena u zadnje 3-4 godine pretrpana. Ima ona sve potrebne finese, a izgleda i velike umjetničke afinitete poručujući u pjesmi "Mediji": 'htjeli bi biti drugačiji, a nemaju smisla za to/ svi se samo međusobno kopiraju/ žele biti posebni, a sve što rade već je viđeno/ ako to je inovativno, svaka, svaka im čast'.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/01/2013