Stigla su dva nova produkta Brlog Records iz Zadra, a ovaj puta Čopor nam donosi prvi živi zapis Olovnog Plesa i fino ugođenu kompilaciju kao svečani poklon povodom jubileja, pete godišnjice djelovanja ove etikete koja je do sada objavila 24 izdanja.


OLOVNI PLES - Proljeće u decembru (2010, Brlog Records 024)

Dobili smo konačno kakav-takav živi zapis Olovnog Plesa iz Dugog Sela koji znaju napraviti odličan koncert, no ovaj snimak zbog tehničkih performansa ne može dočarati svu njihovu snagu kojom zablistaju u punoj postavi. Snimak je mono, prilično loše kakvoće (sva sreća da postoji digitalna tehnika koja je u ovakvim situacijama bolja od nekadašnje analogne), no one koji poznaju rad ovog banda može sasvim zadovoljiti kao dokumentirani prikaz nastupa koje su održali u gradskoj knjižnici Dugo Selo (4.XII 2008.) prilikom promocije drugog albuma "Noć bez jablana", zatim u konobi Ivice Stankovića u Kotezima (26.XII 2008) i u knjižnici Bogdan Ogrizović u Zagrebu (12.XII 2008).

Najveći dio je zapis iz Dugog Sela gdje je kompletan band sa bubnjarom i basistom odsvirao klasičan i vrlo nabrijan koncert u kojem se osobito izražava snažna rock kompozicija "Samotna ljubav", te autentičan vokal Stipe Periše u etno/folk-reggae temi "Hrastovački nocturno", sjajnom bluesu "Isprat će kiša" i kulminacijske "Matošev blues", uz svakako nezaobilazan dio gdje Tomislav Zorić u uvodima pjesama ukratko govori o velikim pjesnicima koji su utjecali na Olovni Ples. Kad bi band imao onakvu dovitljivu, ali nažalost, pogubnu medijsku putanju Branimir Štulića, za band bi se samo nakon jedne odgovarajuće pogođene, tj. pomno izabrane pjesme podigla ogromna medijska prašina. Nemaju Olovni Ples pjesme poput "Balkan" ili "A šta da radim" koje su strategijski pogurale veliki potencijal Štulića na široko ex-Yu tržište, ali imaju snažne pjesme koje adekvatno pokrivaju upravo taj teritorij koji se kreće od Dylana do najsnažnijeg folk/rock-bluesa kakvog su na ovim područjima tek tu i tamo znali isporučivati bandovi koji su se furali na autentične Stonese iz najsjanijeg perioda od 1966 do 1974.

Drugi dio ovog koncertnog dokumenta je još lošiji snimak iz konobe u Kotezima podno Vrgorca gdje je također prisutan čitav band (pjesme su "Budi svoj", "Jesenje veče", "Iskren do boli" i "Ljubice draga"), netko im je čak potpomognuo svirku i na klavijaturama (na omotu nije naveden nikakav podatak), no bez obzira na nepraktičan lo-fi snimak može se osjetiti barem dio čari koju band pruža na koncertima. Feedback publike je fantastičan i može se reći da je ovo jedan od najsjajnijih autentičnih koncertnih zapisa na ovim područjima gdje je publika u malom prostoru pjevala i bodrila band kao da su zvijezde barem tipa Štulića i originalne Azre sa trostrukog živog albuma "Ravno do dna" iz 1982. snimljenog u legendarnom Kulušiću. Osobno si mogu zamisliti sliku, mada nikada nisam bio u toj konobi, ali atmosfera koja je zabilježena odiše fantastično nabijenim ambijentom. Samo, kažem, velika je šteta što je snimak vrlo loš, ali ovo je bila prava blues-rock ludnica.

Treći dio albuma je snimka iz knjižnice Bogdan Ogrizović u Zagrebu s koncerta na kome sam prisustvovao, a tamo se band predstavio samo kao duet (Stipe i Tomislav) na akustičnim gitarama. Raport s tog koncerta bio je 'izvještaj - Zagrijavanje (OLOVNI PLES, ČOPOR, NINA, ANTE PERKOVIĆ, DRVENA MARIJA), 19.XII 2008., knjižnica Bogdan Ogrizović, Zagreb', tako da se ne mora ponavljati radnja. Interesantno, ovaj snimak je njihov najbolji živi zapis premda je obavljen bez ijednog mikrofona na samo dvije akustične gitare i naravno, Tomislavovoj usnoj harmonici. Uz prilično dugačak govorni uvod Roman Simića koji je organizirao 'Zagrijavanje', Olovni Ples su izveli "Budi svoj", "Jesenje veče", sjajnu "Isprat će kiša" koja uvijek taman legne zbog Stipetove vokalne čvrste i autentične 'režave' izvedbe. Tu je još izvedena i "Iskren do boli". Budući da sam osobno prisustvovao ovom koncertu na kojem je bilo 20-tak ljudi (između ostalog i Sale Dragaš), a tu je bio prisutan i sam Čopor koji je nastupao na tom koncertu, to je iznenađujući zapis, pravi raritet koji dolazi kao podsjetnik, odnosno dokumentarni prikaz jednog odličnog i vrlo spontanog nastupa Olovnog Plesa gdje su se ponijeli posve 'knjiški', čak i tehnički sterilno bez ikakvih eskapada. Jedini vidljiv otklon bila je završna protestna "Matošev blues".

Premda album nikako ne odgovara, uglavnom visokim standardima živih koncertnih zapisa legendarnih ex-Yu izvođača, on djelomično može pokazati snagu Olovnog Plesa na dvije razine. Onoj sa cjelovitim bandom i onoj sa Stipe Perišom i Tomislav Zorićem koja je daleko s(p)retnije realizirana, mada bi bilo bolje da je obratno. Obje kombinacije su dobitne, ali je cjelovit band puno veći pogodak. Ima groove i 'šus', ali snimci su takvi kakvi jesu i od toga se ne može pobjeći. Da se netko nađe koji bi ih produkcijski progurao, Olovni Ples bi bili band dostojan posebnog tretmana kojeg je u nekim drugačijim okolnostima imao Štulić, Buldožer i Lačni Franz. Ovako su samo još uvijek marginalni odličan band sa sjajnim kompozicijama koje kolaju po uskom krugu njihovih obožavatelja.

Ocjena (1-10): 5

Web: www.myspace.com/olovniples

Diskografija:

Olovne pjesme za olovni ples (2007)
Noć bez jablana (2008)
Gnijezdo bez sokola (2009)
Proljeće u decembru, live (2010)


RAZNI IZVOĐAČI - Gledajući unatrag vidim naprijed (2010, Brlog Records 023)

Za mini obljetnicu pete godišnjice postojanja i rada Brlog Records, gazda Čopor je objavio kompilaciju sa deset izvođača. Prvotno je bila zamišljena kao 'best of', no na koncu je odlučeno da kompletan materijal bude sastavljen isključivo od neobjavljenih snimaka gdje se uz nekolicinu odranije znanih izvođača predstavljaju i četiri nova imena. To su akustični country blueser IVAN ŠKRABE pod utjecajima Bob Dylana sa dvije vrlo fine kompozicije "Čovjek" i "Lutanje", elegičan postmodernistički neo-folk band IZAE sa senzibilnim ženskim vokalima, akustičnim gitarama, udaraljkama, melodikom i trombonom u veoma senzualnim psihodeličnim pjesmama "Prolaznici" i "Veo", zatim otkačeni srpski blues/ folk autor pod imenom JESENJI ORKESTAR (pjesme "Ljudi" i "Hoću da budem loš") i autentični ambijentalni blues WAYFARING, vjerojatno još jedno Čoporovo novo američko otkriće. Odranije znani autori su za ovu priliku dali svoje neobjavljene pjesme, tako da kompilacija odiše intrigantnim sadržajem gdje se može uočiti njihov rapidan napredak, kao i same etikete Brlog Records, odnosno Čopora koji je ostvario dvije veoma interesantne pjesme u njegovom klasičnom folk-noir lo-fi raspoloženju sa dosjetljivim eksperimentalnim finesama. Njegove akustična "Evo što sam vidio" sa socijalnim nabojem i sjajna individualna ispovjed "Zaboravljena pjesma" u psihodeličnom trip-hop bluesu sa završnom electro-noise dionicom spadaju svakako u njegov kreativni vrhunac. IZMENA VREMENA prisutni su sa uvodnom impresijom "Do sna Amerike", OLOVNI PLES sa živim snimkom "Samotna ljubav", te studijskim "Oda latentat" kojom najavljuju svoj naredni album, dok je NINA predstavljena sa vrlo elegičnom minimalističkom dramatizacijom "Lice mjeseca" gdje njezin fantastičan samotnjački vokal dolazi do punog izražaja. Pred sam kraj ovog vrlo dobrog kompilacijskog pregleda uvršteni su i novosadski akustičari PRKOS DRUMSKI koji su skladali iznenađujuće dugački instrumental "Vilindar" u trajanju od punih 12 minuta prepun akustičnih minijatura i lebdećeg nijemog ženskog laid-back vokala.

Vrlo lijepa i ugodna zbirka.


Naslovi: 1.IZMENA VREMENA - Do sna Amerike, 2.OLOVNI PLES - Samotna ljubav, 3.ČOPOR - Evo što sam vidio, 4.ČOPOR - Zaboravljena pjesma, 5.IVAN ŠKRABE - Čovjek, 6.IVAN ŠKRABE - Lutanje, 7.IZAE - Prolaznici, 8.IZAE - Veo, 9.JESENJI ORKESTAR - Ljudi, 10.JESENJI ORKESTAR - Hoću da budem loš, 11.NINA - Lice mjeseca, 12.OLOVNI PLES - Oda latentat, 13.PRKOS DRUMSKI - Vilindar, 14.WAYFARING - Stranger

Ocjena (1-10): 8

Web: www.myspace.com/brlogrecords

horvi // 17/02/2010